U Americi nista novo

Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije netom poslije tragedije 11. rujna. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi takvo što. Anne Graham je dala pronicavi odgovor, a na nama je da se upitamo da li se od tada išta promjenilo u svijetu, Americi, Hrvatskoj.

Kojim putem ide Hrvatska, je li naš život Bogu ugodan i jesmo li zahvalni za zaštitu ili klizimo prema društvu nasilja i izloženosti takvim napadima? Prije više od pet godina Anne Graham je odgovorila slijedeće:

"Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

1. Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula i njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama … Bibliju koja kaže: "Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.

2. Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i tada složili.

3. Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo našim kćerima da abortiraju ako to žele, a to nećemo reći njihovim roditeljima." I s time smo se složili.

4. Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: "Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali nećemo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi." Opet smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli." Složivši se s njima mi smo rekli: "Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."

5. Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela." Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro" , jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed."


Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: "Žanjemo ono što smo posijali."

U jednoj školi osvanuo je natpis: "Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdrav, zabrinuti student."

Nedugo poslije netko je odgovorio na istome zidu: "Dragi zabrinuti učenici, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG."
__________________

AMEN!!

Ovo povlači za sobom pitanje, u kojoj mjeri država i crkva mogu surađivati. Zbog toga što kršćanstvo nije ušlo u škole, okrivit ćemo državu. Pa vidimo što radi Pat Robertson, kršćanin koji se uveliko miješa u politiku. Što mi kao crkava, kršćani možemo učiniti da se takve stvari ne dešavaju?

Melito je napisao/la:Ovo povlači za sobom pitanje, u kojoj mjeri država i crkva mogu surađivati. Zbog toga što kršćanstvo nije ušlo u škole, okrivit ćemo državu. Pa vidimo što radi Pat Robertson, kršćanin koji se uveliko miješa u politiku. Što mi kao crkava, kršćani možemo učiniti da se takve stvari ne dešavaju?