(Be)smisao života

Pozdrav svim forumašima.
Zanima me kako razumijete smisao života bez Boga, smisao života sa Bogom, besmisao života bez Boga i besmisao života sa Bogom. Pozdrav

Mene itekako zanima, što je ateistima smisao života...

Melito je napisao/la:Mene itekako zanima, što je ateistima smisao života...

To ovisi o osobi. Jedino što povezuje ateiste je to što ne vjeruju u bogove a kakvu će životnu filozofiju imati i što će im biti smisao to je na njima da izaberu.

U razgovoru sa jednim čovjekom po pitanju smisla života rekao sam mu da je za mene prvi smisao života - biti živ, postojati. Jer u smrti nema više života, niti ikakvog smisla.
Zato smatram da je vječni život koji nam je ponuđen u Isusu Kristu vrhunski smisao života.

Bojim se da mnogi međutim ne shvaćaju samu ideju toga "biti živ". Mnogima se gadi ovaj sadašnji život i ovaj svijet, i vjeruju u bolji život nakon smrti, ali opet bez ideje što će činiti u tom životu. Odnosno, kao da je samo bitno biti živ, a ne imati ispunjen život.
To je meni otprilike kao da netko im automobil, a sve što s njim radi jest da upali motor, sjedi za volanom i pravi se da vozi. I mašta o tome kako će vječno imati taj auto. Ali nikada ne izađe s tim autom na cestu.

miskec4096 je napisao/la:Bojim se da mnogi međutim ne shvaćaju samu ideju toga "biti živ". Mnogima se gadi ovaj sadašnji život i ovaj svijet, i vjeruju u bolji život nakon smrti, ali opet bez ideje što će činiti u tom životu. Odnosno, kao da je samo bitno biti živ, a ne imati ispunjen život.
To je meni otprilike kao da netko im automobil, a sve što s njim radi jest da upali motor, sjedi za volanom i pravi se da vozi. I mašta o tome kako će vječno imati taj auto. Ali nikada ne izađe s tim autom na cestu.

Zanimljiva usporedba.
Isus je rekao:"Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju". Ivan 10,10 Točno je da nije cilj samo biti živ, nego da treba imati život ispunjen smislom. Već sada mi možemo imati izobilje života, života koji će biti ispunjen smislom, dobrotom, svrsishodnošću, moralom, savjesnošću, odgovornošću, zdravim razumom i radošću. Unatoč besmislu mnogo toga na planeti Zemlji.

Vjerovanje da će tek "tamo negdje" u nekom drugom svijetu, drugom životu, čovjeku biti dobro, smisleno i poželjno živjeti je religijska obmana. Ali puku koji je bio iskorištavan, izrabljivan, koji je bio siromašan i neobrazovan - mogao si ponuditi obmanu koje on neće biti svjestan.
Naravno da je Isus govorio "blago siromašnima - njiihovo je kraljevstvo nebesko" ali ne zato da bi im rekao kako je siromaštvo nešto dobro (kako su ljude religije uvjeravale), nego da bi i siromašnima dao nadu u spasenje. Jer je kod židova vrijedila predrasuda: "tko je bogat - taj je Božji miljenik i taj je spašen; tko je siromašan - taj je proklet i nema vječnog života".

Oni su siromaštvo smatrali Božjim prokletstvom. Ai Isus kaže da to nije istina. I siromašni imaju otvorena vrata vječnog života. Siromašni nisu odbačeni zbog svog siromaštva. Odbačen je onaj tko je samopravredan i ohol, nepopravljivo sebičan - jer ne treba ni Boga, niti Njegovo spasenje. Bio on bogat ili siromašan. Još treba naglasiti da siromašan čovjek može biti gori od bogataša, tako da siromaštvo samo po sebi ne donosi spasenje. A sjetimo se samo kako su neki crkveni redovi ustanovljeni na zavjetu siromaštva - kao da to nešto samo po sebi znači. I onda, kojeg li apsurda, takav red postane najbogatiji u crkvi.

Bog glead na srce, a ne na novčanik. Zato trebamo (bez obzira na svoje materijalno stanje) svoje srce predati Bogu. Da bismo to mogli i htjeli učiniti - potrebno je da u Bogu prepoznamo osobu od povjerenja, Onoga kome se može vjerovati. I da tada iz vjere (čitaj: povjerenja) predamo svoj život na vodstvo, formiranje i ispunjenje. Koliki nesretni ljudi koji su bili robovi svojih slabosti i mana (ovisnici o drogama ili alkoholu, sebičnjaci, formalni vjernici) - živjeli besmislenim životom, bili istinski nesretni (a zadovoljstvo tražili u tim sredstvima ovisnosti, kao i u grijehu koji obečava čovjeku sreću - ako ga izabere). A onda ih je susret s Bogom osvjedočio o tragičnosti stanja u kojem žive, ali još više, dao im nadu da može biti drugačije - ako se oslone na Boga. A nakon tog oslanjanja iz vjere (iz povjerenja) im dao i snagu za pobjedu nad slabostima i manama. Život im ispunio novim smislom, srce oslobodio od ropstva grijehu i slabostima, a život učinio svrsishodnim. Sve je konačno dobilo novi i duboki smisao.

Oni su siromaštvo smatrali Božjim prokletstvom. Ai Isus kaže da to nije istina. I siromašni imaju otvorena vrata vječnog života. Siromašni nisu odbačeni zbog svog siromaštva. Odbačen je onaj tko je samopravredan i ohol, nepopravljivo sebičan - jer ne treba ni Boga, niti Njegovo spasenje. Bio on bogat ili siromašan. Još treba naglasiti da siromašan čovjek može biti gori od bogataša, tako da siromaštvo samo po sebi ne donosi spasenje.

Moraš priznati da je takvom načinu razmišljanja kumovao i Isus svojom izjavom kako će posljednji biti prvi. I na još je nekoliko mjesta implicirao da ni kraljevstvo nebesko nije društvo jednakih, jer govori kako će ti i ti biti najveći u kraljevstvu nebeskom, a oni drugi najmanji. I doista, vjerujem da su mnogi rani kršćani (a znamo da je kršćanstvo u početku bilo vjera potlačenih) vjerovali kako će u tom novom svijetu oni uzjahati svoje tlačitelje.

Ja ne znam za druge ali ja što više idem napred u mom duhovnom životu ovaj svet mi ima sve manje smisla, a ovaj život mi gubi svaklu vrednost.Možda će kolege vernici da me spore u tome,ali eto ja to tako doživljavam. Ono što je meni smisao života kada bih pokušao da objasnim nekome ko ne poznaje Boga bilo bi mu besmisao jednako kao što je meni sve od ovoga sveta jednostavno nije vredno truda ni zamora da se pokrenem prema tome.Ovo govorim iz iskrenog srca, stvarno tako doživljavam. Ne mogi iskreno reći ni da ta obećanja sreće i radosti svakodnevne su deo mog života, naprotiv, tuga, progonstvo,odbačenost, često strah, često usamljenost.

Što je najgore od svega kada to kažem dobijem moralne packe sa svih strana od različitih vernika da samnom nešto nije uredu. Onda pogledam u reč i nađem gomilu primera gde Gospod Isus i apostoli i u psalmima David i mnogi drugi su trpeli baš to isto i zapitam se ko je ovde lud. Onda pomislim možda neki se osećaju srećno i to je njihov deo , a neki ovako kao ja. Ma nemam pojma , samo da vam kažem ja sam se obratio Bogu i Bog mi je puno pomogao u životu, i volim Boga bez obzira na okolnosti, ali se ja te sreće i radosti i sve kao po loju što se kaže niti sam se nagledao niti sam se naživeo.
Ali nije smisao u tome, smisao je u nečemu što ne vredi objašnjavati nekome ko nije novo rođen, jer njemu je to ludost i besmislica.
To je ono kako ja doživljavam ovo pitanje, iz srca iskreno.