Kako govoriti drugima za Krista?

Kao sto naslov kaze...koji je najbolji nacin govoriti drugima o Kristu,o Bozjoj ljubavi a da se oni ne uvrijede...Zivimo u vremenu u kojem niko ne poznaje Boga,niko ne mari za Boga,blate Njegovo ime....

Franjo Asiški je rekao: "Propovijedajte Isusa u svako vrijeme, a po potrebi upotrijebi riječi". Najbolji način propovijedanja Krista je da živiš kristoliko. Na prvom mjestu budi čovjek, pa tek onda kršćanin, pa tek onda pripadnik neke zajednice. No, danas ljudi vole istaći prvo zajednicu u kojoj služe, kao da je ona zaslužna za njihovu ljubav, dobrotu... Isus je bio čovjek koji je uvijek bio spreman pomoći onima koji su bili u nevolji. Ako tako činiš, onda nećeš imati problema govoriti drugima o Kristu.

Slažem se u potpunosti.

I još bih dodao tekst iz 1 Petrove poslanice 3:15-16 :
"Štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem, jer imate dobru savjest, da se oni koji ocrnjuju vaše dobro vladanje u Kristu, posrame u onome u čemu vas kleveću!"

U ovom tekstu imamo puno pouka o tome kako treba govoriti drugima o svojoj vjeri u Boga:
1) Prije svega, trebamo u svome srcu držati Isusa za Gospodara svega, za Gospodara svoga života, imati povjerenje u Njega i nadu koja dolazi od Njega. Tada ćemo biti spremni odgovoriti kad nas netko pita o našem Gospodinu.
2) Drugo, kad govorimo o Isusu, trebamo govoriti blago i s poštovanjem, pazeći na osjećaje osobe kojoj se obraćamo.
3) Konačno, trebamo imati "dobru savjest", a to ćemo imati ako je naš život u skladu s onim u što vjerujemo.

Evo jedan primjer osobno moj:

Od rođenja sam okružen ljudima u katoličkoj vjeri. Kao dobro dijete slušao sam starije, pohađao vjeronauk, obavio sakrmente, prisustvao mnogim misnim slavljima, naučio naizust sve ponuđene molitve, sve klasifikacije dobra i zla. Od kada se sjećam, od najranijih dana, mi se čini da se nikad nisam saživio sa takvom vjerom jer kao da mi nešto važno uporno nisu htjeli iznijeti. Možda nisu znali, možda ja nisam imao uho, ali osjećaj mi je uvijek bio isti - da nisam upoznat sa nečim važnim. Slijedom tog osjećaja potpuno sam zanemario sve to što sam naučio, odbio njihov autoritet i prepustio se ovosvjetovnim užicima, novim učiteljima u školi i fakultetu, neobraćajući više pažnju na išta iz tog crkvenog svijeta. Ostala mi je samo bogobojaznost i neka jadna nejasna vjera u Isusa.
E onda jednog dana, nakon dosta godina, Bog mi pošalje čovjeka, obrazovanog profesora doktora, koji je skule završio u Zagrebu, a inače je iz mog grada.
Slušajući ga uvidio sam da ima jasnoću u vjeri i razmišljanju pa me posebno čudilo zašto se srami istupati pred ljudima. Razlog tomu je što se priklonio i krstio u jednoj od protestanskih crkava. Naš grad je prilično tvrd i nema sluha za neka nova učenja, posebno ako dolaze iz Zagreba, tako da sam ubrzo uvidio da njegova bojažljivost ipak nije odraz njegovog srama u ono što vjeruje.
Kap po kap, tema po tema, uvede mene taj moj prijatelj u Pismo. I ja se naravno toliko probudim i oduševim da počnem istraživati sva moguća tumačenja, prvo ih selektirajući, a potom ih spajajući po mom osobnom smislu za istinu.

Ubrzo shvatim s čime me nisu htjeli upoznati, i što i dan-danas nećeš u katolika nikada čuti( ili vrlo rijetko) ---- ČITAJ PISMO ---- IZGRADI NEPOSREDAN ODNOS S BOGOM------

Naravno, ti ljudi, laici vjernici katolici, nisu oni ni posebno zli ni posebno pokvareni, nego samo neuki, jer njihovi pastiri ne misle svojom glavom i ne pouzdaju se u dar Duha, nego slijepo slušaju nadređene i ne prihvaćaju slobodu nego prihvaćaju trajnu determinaciju. Nisu oni jedini koji neselektivno vjeruju u sve što čuju.

Danas kada ja, koji nemam strane škole, i koji ne pripadam ijednoj drugoj "čudnoj" crkvi već pokušavam ostatak života provesti upoznavajući i gradeći se s Pismom i Kristom i odvikavajući se od grijeha, pokušam objasniti bratu svome ili čovjeku do kojeg mi je stalo ili putniku namjerniku jedan dio razloga nade u meni, i zašto mislim kako mislim- pogledaju me takvim prijezirom i sažaljenjem da mi ponekad dođe da odustanem.

Naravno da neću odustati, jer je Kristova riječ moja trajna orijentacija.

Nema teže stvari nego govoriti o Kristu onome koji ne poznaje Pismo. Taj digne ego branu i tu je dijalog gotovo nemoguć.

Lijepo svjedocanstvo brate...
naravno da je tesko govoriti drugima o Kristu jer se uvijek suocava sa njihovim egom...
sto se tice katolika,imam jednu jako dobru prijateljicu, katolkinju iz Zadra;ide svaki dan na mise,moli krunice,ucestvuje na svim sakramentima itd. ali kad joj god spomenem ono najbitnije,najosnovnije VJERA U ZIVOG USKRSLOG KRISTA tj. PRIHVACANJE KRISTA KAO SPASITELJA U SRCU , ona nema sta na to reci,odmah predje na drugu temu...

Davor je napisao/la:Lijepo svjedocanstvo brate...
naravno da je tesko govoriti drugima o Kristu jer se uvijek suocava sa njihovim egom...
sto se tice katolika,imam jednu jako dobru prijateljicu, katolkinju iz Zadra;ide svaki dan na mise,moli krunice,ucestvuje na svim sakramentima itd. ali kad joj god spomenem ono najbitnije,najosnovnije VJERA U ZIVOG USKRSLOG KRISTA tj. PRIHVACANJE KRISTA KAO SPASITELJA U SRCU , ona nema sta na to reci,odmah predje na drugu temu...

Svugdje ista priča... Naslučujem da takvi ko ta djevojka ipak razmišljaju o riječima koje čuju. Ne treba očekivati neke nagle promjene u tom smislu, ali treba i dalje sijati Riječ. Najbolji način je pokazat primjerom ljubav.

Mozda bi za promjenu trebali zivjeti na nacin da je Isus uz nas stalno i sto god cinimo. A ne da idemo tim putem samo kad nama odgovara. Jednom kad covjek zivi na nacin da je Bog uvijek uz njega, onda mu nije tesko govoriti drugima o svojoj vjeri, govoriti o Isusu. Onda i drugi ljudi oko njega se cesce zapitaju je li to sto on cini bolji nacin zivota od ovoga sto ja cinim. Mislim da prvo moramo zivjeti uz Krista da bi mogli drugima govoriti o njemu. Jer kada je on dio nas svaki dan, kada se budis s njime i lezes navecer s njime onda ti je lako reci nekome sto je za tebe Krist, lako je reci sto za tebe on prestavlja. Onda i drugi ljudi lakse razumije, prije shvate, i prije pokusaju nesto napraviti da se i oni priblize Kristu. Sirimo ljubav, onu sto je nama dana od Krista.

Dior Aranel Eluchil je napisao/la:Mozda bi za promjenu trebali zivjeti na nacin da je Isus uz nas stalno i sto god cinimo. A ne da idemo tim putem samo kad nama odgovara. Jednom kad covjek zivi na nacin da je Bog uvijek uz njega, onda mu nije tesko govoriti drugima o svojoj vjeri, govoriti o Isusu. Onda i drugi ljudi oko njega se cesce zapitaju je li to sto on cini bolji nacin zivota od ovoga sto ja cinim. Mislim da prvo moramo zivjeti uz Krista da bi mogli drugima govoriti o njemu. Jer kada je on dio nas svaki dan, kada se budis s njime i lezes navecer s njime onda ti je lako reci nekome sto je za tebe Krist, lako je reci sto za tebe on prestavlja. Onda i drugi ljudi lakse razumije, prije shvate, i prije pokusaju nesto napraviti da se i oni priblize Kristu. Sirimo ljubav, onu sto je nama dana od Krista.

Ovo napisano na slici me toliko oduševilo da nemaš pojma, thanks.