Krštenje svetim Duhom , mit ili realnost.

Danas mnogi govore o tom iskustvu sa Bogom, na različite načine ga opisuju, različite znakove mu pridaju, tako da ovde možemo o tome.

Krstenje u Duhu Svetom realnost je za one koji su krsteni u Duhu Svetom.

Ne znam što je amos htio reći s time mit ili realnost. Kada se čovjek odluči za Krista, naravno da će se krstiti u vodi i Duh Sveti će djelovati u njegovom životu. No, kako sam ja razumio amosa, on želi reći da je krštenje Duhom Svetim odvojen čin od krštenja vodom. Zar to nije sadržano sve u jednom krštenju. Isus Krist kad je kršten vodom, Duh Sveti je bio prisutan u obliku goluba.

Melito je napisao/la:Ne znam što je amos htio reći s time mit ili realnost. Kada se čovjek odluči za Krista, naravno da će se krstiti u vodi i Duh Sveti će djelovati u njegovom životu. No, kako sam ja razumio amosa, on želi reći da je krštenje Duhom Svetim odvojen čin od krštenja vodom. Zar to nije sadržano sve u jednom krštenju. Isus Krist kad je kršten vodom, Duh Sveti je bio prisutan u obliku goluba.

U NZ opisane su 4 razlicite vrste krstenja i traba razumjeti u cemu se ona razlikuju.
Prvo krstenje, o kojem je propovjedao i koje je obavljao Ivan Krstitelj - krstenje u vodi - direktno je povezano s porukom i iskustvom pokajanja.Ova vrsta krstenja opisana je4 u Marku 1,4:
Pojavi se Ivan Krstitelj u pustinji,propovjedajuci krstenje u znak obracenja za oprostenje grijeha.
Drugo, ostoji vrsta krstenja koja nije tocno opisana nigdje u NZ, a koju bi mogli nazvati "krstenje patnje".O toj vrsti krstenja govori Isus u Luci 12,50:
Moram primiti krstenje.kako sam tjeskoban dok se to ne izvrsi.
O istom se govori u Marku 10,38.Ovaj odlomak sadrzi zahtjev koji su Zebedejevi sinovi trazili od Isusa.Na taj je zahtjev Isus odgovorio:
Ne znate - rece im Isus - sto istete.Mozete li piti kalez koji cu ja piti?Ili primiti krstenje koje cu ja primiti?
Treci oblik krstenja otkriven u NZ je krscansko krstenje u vodi.O njemu se govori u Mateju 28,19 gdje Isus kaze svojim ucenicimas:
Zato idite i ucinite sve narode ucenicima mojim!Krstite ih u ime Oca,Sina i Duha Svetoga!
Cetvrti oblik krstenja je krstenje u Duhu Svetom.U Djelima 1,5 Isus govori o ovom krstenju i pazljivo pravi razliku izmedju ovog i krstenja u vodi.
Ivan je krstio vodom, a vi cete domalo biti krsterni Duhom Svetim.
U Djelima 1,8 , Isus otkriva temeljnu svrhu krstenja u Duhu Svetom.On kaze:
Ali, primit cete snagu posto Duh Sveti dodje na vas, pa ceter mi biti svjedoci..."
Nadsam se da je sada mnalo jasnije koja je razlika izmedju vodenog krstenja i krstenja u duhu Svetom.
Bozji blagoslov.

Ja sam kršten kao odrasla osoba u vodi u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Ne vjerujem da mi treba posebno krštenje, mislim u onom smislu da mi neko stavi ruke na mene i krsti me Duhom Svetim.

Melito je napisao/la:Ja sam kršten kao odrasla osoba u vodi u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Ne vjerujem da mi treba posebno krštenje, mislim u onom smislu da mi neko stavi ruke na mene i krsti me Duhom Svetim.

Pa ako je apostolima trebalo da budu krsteni u Duhu Svetome kako bi dobili snagu ili silu za navjestanje Evandjelja onda svakako treba isto iskustvo i svakome od nas ako zelimo ici stopama apostola i ciniti ono na sto nas Isus Krist poziva.Nismo spaseni samo radi sebe vec radi svih onih koji to jos nisu.Stoga je Isus i dao najveci nalog ikada dat (imperativ a ne zamolba) ...IDITE.....a apostolima je naredio da budu u gradu (Jeruzalemu) dok se ne obuku u silu odozgo....nadalje krstenje u Duhu Svetom ne cini covjek vec je Isus Krist onaj koji krsti u Duhu Svetom....

U izvještaju iz Djela vidimo mnoga krštenja, npr. Filip je Etiopljanina uškopljenika krstio i ovaj je otišao u Etiopiju, gdje se sigurno osnovao crkvu tamo. Tu ne vidim neko odvojeno krštenje, da je netko na njega položio ruke da se krsti i Duhom Svetim.

Melito je napisao/la:U izvještaju iz Djela vidimo mnoga krštenja, npr. Filip je Etiopljanina uškopljenika krstio i ovaj je otišao u Etiopiju, gdje se sigurno osnovao crkvu tamo. Tu ne vidim neko odvojeno krštenje, da je netko na njega položio ruke da se krsti i Duhom Svetim.

Ako smatras da ti nije potrebno krstenje u Duhu to je tvoje pravo.Ja sam ti dao odgovore na tvoja pitanja o razlici izmedju vodenog krstenja i krstenja u Duhu Svetome,nakon cega ti i dalje ne vidis zasto bi ti to bilo potrebno, pa stoga nema smisla dalje raspravljati o tome.
Lijep pozdrav.

No, kako znati koji vjernik je kršten Duhom Svetim, koja je potvrda krštenja Duhom. Mislim kada čovjek odluči živjeti novim životom, automatski prima Duha Svetoga koji ga dalje posvećuje. Naravno on se krsti u vodi, da ispuni nalog Isusa Krista i kao svjedočanstvo pred crkvom. Svaki vjernik se svakodnevno moli za suradnju s Duhom Svetim, jer bez njega ne može činiti ništa.

Melito je napisao/la:No, kako znati koji vjernik je kršten Duhom Svetim, koja je potvrda krštenja Duhom. Mislim kada čovjek odluči živjeti novim životom, automatski prima Duha Svetoga koji ga dalje posvećuje. Naravno on se krsti u vodi, da ispuni nalog Isusa Krista i kao svjedočanstvo pred crkvom. Svaki vjernik se svakodnevno moli za suradnju s Duhom Svetim, jer bez njega ne može činiti ništa.

Potvrda krstenja u Duhu Svetom jest govor u tudjim jezicima....nadalje treba razlikovati dva posebna iskustva sto se Duha Svetog tice a koja su opisana u NZ.
Primanje Duha i krstenje u Duhu dva su razlicita iskustva.

Meni nije baš najjasnije treba li imati jedno krštenje ili više njih?
Isus se samo jednom krstio, a koliko mi se čini to je bilo i krštenje vodom i Svetim Duhom u istom trenutku. A i Njegova patnja i kušnje su uspoređene s "krštenjem", ali to bismo vjerojatno mogli usporediti s "čiščenjem u vatri" o kojemu apostol Petar govori, a to su kušnje i patnje s kojima se kršćanin suočava tijekom života... Dakle, to se ne odnosi na doslovni neki posebno čin krštenja...

Prema tome, pitam se koliko se puta treba čovjek krstiti? Isus se krstio jednom i mislim da svi trebamo slijediti Njegov primjer. Što drugi misle?

Justin je napisao/la:Meni nije baš najjasnije treba li imati jedno krštenje ili više njih?
Isus se samo jednom krstio, a koliko mi se čini to je bilo i krštenje vodom i Svetim Duhom u istom trenutku. A i Njegova patnja i kušnje su uspoređene s "krštenjem", ali to bismo vjerojatno mogli usporediti s "čiščenjem u vatri" o kojemu apostol Petar govori, a to su kušnje i patnje s kojima se kršćanin suočava tijekom života... Dakle, to se ne odnosi na doslovni neki posebno čin krštenja...

Prema tome, pitam se koliko se puta treba čovjek krstiti? Isus se krstio jednom i mislim da svi trebamo slijediti Njegov primjer. Što drugi misle?

Otvoricu temu o krstenjima jer vidim da o tome postoje nedoumice....ukratko....milosni su darovi razliciti ali Darovatelj je isti....sa darovima stoji ovako....mozes ga dobiti ako ceznes za njime a isto tako mozes i bez njega....nitko nikome ne namece darove....medjutim to je isto kao da si zedan, netko ti nudi pice a ti odbijes....ista je stvar sa krstenjem u Duhu....lijepo pise u NZ sto je krstenje u Duhu i zasto nam je ono potrebno....

Melito je napisao/la:Ne znam što je amos htio reći s time mit ili realnost. Kada se čovjek odluči za Krista, naravno da će se krstiti u vodi i Duh Sveti će djelovati u njegovom životu. No, kako sam ja razumio amosa, on želi reći da je krštenje Duhom Svetim odvojen čin od krštenja vodom. Zar to nije sadržano sve u jednom krštenju. Isus Krist kad je kršten vodom, Duh Sveti je bio prisutan u obliku goluba.

Pa kada sam otvarao tu temu razmišlao sam o tome da verujem u jedan biblijski stih koji kaže da :
Heb 13:8 Isus Hristos juče je i danas onaj isti i vavijek.
Pa dakle ako je On isti i ne menja se onda i iskustvo vernika bi trebalo da prati taj isti rdosled. No danas mi se čini se želi reći da neke stvari više nisu iste stoga krštenje svetim Duhom je se nekako izgubilo u praksi i pretvorilo se u nešto što ono u bibliji nije tako opisano.To nas onda dovodi do toga da razmišljamo da je to možda samo jedan mit ili ti koji tumače na taj način su malko zalutali od biblijske istine.
Svakako ja čvrsto verujem da vodeno krštenje nije krštenje svetim Duhom, to bi onda bilo vraćanje u katolicizam . Njihova je doktrina da ti vodenim krštenjem primaš sve što treba, no to nije istina.Vodeno krštenje samo po sebi nije ništa drugo već spoljašnje prikazivanje nečega što se unutra desilo, ali isto tako čovek može ući u vodi i izaći iz nje a da ostane jednako grešnik. Stoga krštenje svetim Duhom je potvrda od Boga da ono što je u nama je sada na svom mestu i On onda nas pečati za dan spasenja.Mi vodenim krštenje pokazujemo da verujemo to je naš deo, ali krštenje svetim Duhom je Božiji deo i mi na to nikako ne možemo da utičemo. Krštenje svetim Duhom nas postavlja u sinovsku poziciju i daje nam silu da budemo u funkciji za koju smo od Boga postavljeni, do tog ternutka mi smo sinovi koji nisu u poziciji da upravljaju imanjem već samo potencionalni upravitelji očevim imanjem.Krštenje svetim duhom dolazi kao potvrda dela koje je Bog u nama završio. Dakle svakako odvojen čin i iskustvo od vodenog krštenja.

Potpuno se slažem da sama voda ne može učiniti nikakvu promjenu, nego je Sveti Duh taj koji mijenja i osnažuje čovjeka za novi život u Kristu. Međutim, nije mi jasna jedna stvar, kad se govori da je krštenje Svetim Duhom odvojeno i posebno krštenje: kad i kako se to krštenje Duhom događa?
Postoji li neka specijalna, misteriozna metoda pomoću koje netko "kompetentan" može "uliti" Duha Svetoga u čovjeka ili kako, na koji način se to događa? I u kom trenutku se to treba dogoditi, to krštenje Duhom?
Jer meni se čini da krštenje vodom bez krštenja Duhom nema nikakvog posebnog značaja, pa je zato moje mišljenje da je besmisleno odvajati ta dva krštenja.
Može li mi netko to malo bolje objasniti?

Justin je napisao/la:Potpuno se slažem da sama voda ne može učiniti nikakvu promjenu, nego je Sveti Duh taj koji mijenja i osnažuje čovjeka za novi život u Kristu. Međutim, nije mi jasna jedna stvar, kad se govori da je krštenje Svetim Duhom odvojeno i posebno krštenje: kad i kako se to krštenje Duhom događa?
Postoji li neka specijalna, misteriozna metoda pomoću koje netko "kompetentan" može "uliti" Duha Svetoga u čovjeka ili kako, na koji način se to događa? I u kom trenutku se to treba dogoditi, to krštenje Duhom?

Jer meni se čini da krštenje vodom bez krštenja Duhom nema nikakvog posebnog značaja, pa je zato moje mišljenje da je besmisleno odvajati ta dva krštenja.
Može li mi netko to malo bolje objasniti?

Pa mogu da ti kažem jednu stvar sigurno, ne postoji nikakva posebna metoda koju neko kako kažeš "kompetentan" čovek može da učini da bi čovek bio i kršten svetim Duhom. Sam trenutak isto tako ne postoji da možeš da pokažeš tačno.Nekada to može biti pre vodenog krštenja, nekada odmah posle, nekada dugo vremena posle vodenog krštenja. Sam događaj ne mora da prati nikakva manifestacija ili doživljaj mada može i uglavnom ga prati.

Taj događaj sam po sebi sprovodi jedini kompetentan a to je sveti Duh.Niko drugi osim Njega ne poznaje srce čoveka da može da ga potvrdi i zapečati, samo Gospod to može. Nažalost danas mnogi u silnoj želji da imaju neki siguran znak da su oni baš ti koji su duhovno kršteni kojim bi utvrdili svoje maloverje nasedaju na to da postoji nešto što definitivno pokazuje da smo kršteni svetim Duhom. no krštenje svetim Duhom je postavljanje u poziciju delovanja za Gospoda, mesto gde nas Bog dovodi do te tačke da je završio proces u nama i spremni smo za upotrebu i onda nam daje i silu za to.
Dakle na kraju ja verujem da krštenje svetim Duhom ne dolazi pre procesa posvećenja rukom Božijom, to je potpuno odvojena stvar čak i od samog spasenja, čovek ne mora biti kršten svetim Duhom da bi bio spašen.

Moramo znati jednu stvar da je to kompletno kao i obraćenje, pokajanje, posvećenje deo Božije ruke i namere da od jednog izgubljenog ni za kakvo delo sposobnog čoveka načini novo stvorenje koje onda može koristiti za svoju svrhu. Tako da akobih želeo da dam drugo ime krštenju svetim Duhom ja bih ga nazvao pečatom završenog procesa obuke za postavljanje u ulogu za koju nas je Bog predvideo od pre postanka sveta. Čvrsto verujem da je to događaj za koji nam nije poteban nijedan čovek, verujem da je totalno pogrešno reći nekome da je duhovno kršten, verujem da to osoba treba da dobije otkrivenjem od Boga unutra nje same.

E sada da bi čovek mogao da dođe do duhovnog krštenja potrebno je da sluša ispravnu reč Božiju koja onda ima silu da ga koriguje i polako dovodi do tog mesta gde Bog može da završi delo.
Iz tog razloga ja se protivim svakome ko kaže da je duhovno kršten a njegov život ne stoji ispravno pred Bogom ili ne zna koja je njegova pozicija u kraljevstvu Božijem. Jer krštenje svetim Duhom ima tu svrhu, da nas postavi u našu poziciju.

Dakle imao Dakle imamo četiri glavna procesa u samom nanovorođenju : Obraćenje, Pokajanje,Posvećenje i krštenje Svetim duhom .To je osoba koja je novo stvorenje sposobna i spremna za upotrebu. Mnogi nazivaju samo ova prva dva dela nanovorođenjem no to nije tako, to jeste uistinu početak procesa no to i ne znači da će taj proces biti završen, i za to postoje mnogi faktori koji to mogu da zaustave.No kada je osoba jednom zapečaćena više ništa to ne može da pomeri, ali za to je potrebno verovati celu reč Božiju i po veri bude nam.

Justin je napisao/la:Potpuno se slažem da sama voda ne može učiniti nikakvu promjenu, nego je Sveti Duh taj koji mijenja i osnažuje čovjeka za novi život u Kristu. Međutim, nije mi jasna jedna stvar, kad se govori da je krštenje Svetim Duhom odvojeno i posebno krštenje: kad i kako se to krštenje Duhom događa?
Postoji li neka specijalna, misteriozna metoda pomoću koje netko "kompetentan" može "uliti" Duha Svetoga u čovjeka ili kako, na koji način se to događa? I u kom trenutku se to treba dogoditi, to krštenje Duhom?
Jer meni se čini da krštenje vodom bez krštenja Duhom nema nikakvog posebnog značaja, pa je zato moje mišljenje da je besmisleno odvajati ta dva krštenja.
Može li mi netko to malo bolje objasniti?

Vidim da postoji mnogo zbunjenosti i proturjecnosti po pitanju primanja Duha i krstenja u Duhu, pa cu pokusati objasniti razliku.
Dakle, ti ili netko drugi smatra da svaki krscanin koji je imao iskustvo obracenja i spasenja, automatski je primio Duha Svetoga u tom iskustvu i zbog toga mu nije potrebno nikakvo daljnje iskustvo, ili potvrda da bi mogao imati sigurnost da je primio Duha Svetoga.
Ovakve nedoumice ili tvrdnje mogu se izbjeci kada se ustanovi vazna biblijska cinjenica:
Novi zavjet opisuje dva razlicita i posebna iskustva, a oba su opisana kao "primanje Duha Svetoga".To znaci da je moguce za krscanina da je "primio Duha Svetoga" na jedan nacin, ali ne i na drugi.
Vrlo jednostavan nacin da razgranicimo ova dva iskustva je da usporedimo dva dogadjaja, koja su se oba dogodila u nedjelju i svaki od njih je bio jednako vazan za povijest krscanske crkve.
Prva od tih nedjelja je bila kada se dogodilo uskrsnuce; druga je bila Dan Duhova(pedesetnica)/
Glavni dogadjaj koji se desio u Nedjelju uskrsnuca opisan je u Ivanu 20,22.Kada se Isus,prvi puta nakon uskrsnuca, ukazao apostolima,
...dahne u njih i rece im:"Primite Duha Svetoga"
U grckom jeziku ista rijec "pneuma" znaci oboje "duh" i "dah".Upotreba imperativa "Primite" upucuje da je primanje bilo jedno jedino potpuno iskustvo, koje se desilo onog casa kada je Isus izgovorio tu rijec.Stoga je neoboriva biblijska cinjenica da su apostoli u tom trenutku u stvari "primili Duha Svetoga".
U ovom prvom susretu s uskrslim Kriostom, apostoli su presli iz "starozavjetnog spasenja" u "novozavjetno spasenje".Sve do tog vremena vjernici Starog zavjeta gledali su naprijed vjerom , kroz prorostva,znakove i sjene, prema otkupljujucem cinu, koji se jos nije bio dogodio.Oni koji udju u "novozavjetno spasenje", s druge strane, gledaju nazad s jasnom vizijom na jedan odredjeni povijesni dogadjaj; smrt i uskrsnuce Isusa Krista.Njihovo otkupljenje je zavrseno.
U Rimljanima 10,9 Pavao navodi dva uvjeta za primanje novozavjetnog spasenja:
Ako ustima svojim priznajes Isusa Gospodina i srcem svojim vjerujes da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ces spasen.
Ta dva uvjeta su: priznati Isusa Gospodinom i vjerovati da ga je Bog uskrisio od mrtvih.Prije nedjelje uskrsnuca apostoli su vec priznali Isusa Gospodinom.Ali, sada po prvi puta, oni vjeruju da ga je Bog uskrsnuo od mrtvih.Tako je njihovo spasenje potpuno.
Ovo je bila tocka gdje su iskusili nanovo rodjenje.Sveti Duh, udahnut u njih od Isusa, uveo ih je u potpuno novu vrst zivota - vjecni zivot.
Ovo iskustvo apostola stoji kao uzorak za sve one koji iskuse nanovo rodjenje.Ono sadrzi dva osnovna elementa: direktno, osobno otkrivenje uskrslog Krista i primanje Duha Svetoga kao bozanskog,vjecnog zivota.
Ali, cak i nakon ovog divnog iskustva,Isus je jasno naglasio apostolima da njihovo iskustvo, u pogledu Duha Svetoga, jos uvijek nije bilo potpuno.U svojim posljednjim rijecima, zapovijedio im je da ne idu odmah van propovjedati, nego da se vrate u Jeruzalem i cekaju tamo dok ne budu krsteni u Duhu Svetom i obuceni u silu odozgo, da bi mogli biti uspjesni svjedoci i radnici.U Luci 24,49 Isus kaze:
Evo ja cu poslati na vas ono sto je Otac moj obecao.A vi ostanite u gradu dok se ne obucete u silu odozgo!
Poradi duzine posta ovdje cu stati.Nastavicu kasnije o krstenju u Duhu Svetom.

[quote="emanuel"]
Nastavak....
U Djelima 1.5 stoji slijedece:
Ivan je krstio vodom, a vi cete domalo biti krsteni Duhom Svetim
Skoro svi tumaci Biblije slazu se s time da je ovo obecanje o krstenju u Duhu Svetom bilo ispunjeno na Nedjelju duhova.Vrhunac ovog iskustva opisan je u Djelima 2,4:
Svi se oni napunise Duha Svetoga te pocese govoriti tudjim jezicima, kako ih je vec Duh nadahnjavao da govore
Bila je to Nedljela uskrsnuca, kada je Krist dahnuo u apostole Duha Svetoga i kada su dobili to iskustvo spasenja i novog rodjenja.Ali,tek na Nedjelju duhova, sedam sedmica kasnije , bili su krsteni - ili ispunjeni sa Svetim Duhom.
Ovo pokazuje da je spasenje, ili novo rodjenje, razlicito i posebno iskustvo od krstenja u Duhu Svetom iako su oba opisana kao "primanje Duha".
Da rezimiram.
Od nedjelje Duhoiva na dalje, termin "primiti Duha Svetog" uvijek je upotrebljen samo za drugo iskustvo - krstenje u Duhu Svetom.Nikada nije ponovo upotrijebljen da bi opisao nanovo rodjenje.
Bozji blagoslov.

Meni je super stvar u Efežanima kada kaže Pavao da smo opečaćeni Duhom (1. pogl.), pa onda moli da Bog da duha mudrosti i otkrivenja (1:17), da bi u 5:18 rekao da se nastavljamo ispunjavati Duhom.

Postavlja se pitanje kako to ako smo opečaćeni Duhom, zašto još trebamo primiti nekakvog duha mudrosti i otkrivenja ili se nastavljati ispunjavati Duhom kojeg već posjedujemo?

Ima li tko koju pametnu?