TULIP

Od 1618. do 1619. godine održana je sinoda u Dordrechtu kako bi se definirala reformirana vjerovanja, a koja su došla pod znak pitanja nakon novih ideja Jacobusa Arminiusa. Ovo je temeljnih pet točaka koje su donesena kao odgovor na Arminiusova učenja:

Pet reformiranih točaka (TULIP):
T - Potpuna iskvarenost ljudska (čovjek je nesposoban sam postići spasenje zbog svoje grešnosti koja ga čini potpuno iskvarenim);
U - Bezuvjetan izbor (izbor/predodređenje nije ničim uvjetovano, već je jednostavno stvar Božje suverene odluke);
L - Ograničeno pomirenje (pomirenje između Boga i čovjeka ograničeno je samo na one koje je Bog izabrao i nema karakter univerzalnog/sveopćeg pomirenja – Krist je umro samo za izabrane);
I - Neodoljiva milost (Izabrani se ne mogu suprotstaviti Božjoj milosti);
P - Ustrajnost svetih (Sveti ne mogu izgubiti spasenje odnosno otpasti od milosti).

Ovih pet točaka, poznatih i kao pet točaka kalvinizma, predstavljeni su u određenoj teološkoj literaturi akronimom TULIP (po početnim slovima engleskih riječi kojima započinje svaka od točaka): T – Total Depravity, U – Unconditional Election, L – Limited Atonement, I – Irresitible Grace, P – Perseverance of the Saints. (preuzeto s http://www.kalvinizam.com/)

Zanima me što vi mislite? Slažete li se s ovim točkama reformiranog vjerovanja? Ako se ne slažete s nekom točkom možete li nam pojasniti zašto?

Božji blagoslov,
A

Prva ( T ) i poslednja ( P ) točka su po meni apsolutno točni. Ove tri točke u sredini kao da se ne uklapaju do kraja ( mada ima elemenata ) u ostale Biblijske poruke. Mislim da se da o njima itekako razgovarati, sa argumentima i za i protiv.

Augustin je napisao/la:Od 1618. do 1619. godine održana je sinoda u Dordrechtu kako bi se definirala reformirana vjerovanja, a koja su došla pod znak pitanja nakon novih ideja Jacobusa Arminiusa. Ovo je temeljnih pet točaka koje su donesena kao odgovor na Arminiusova učenja:

Pet reformiranih točaka (TULIP):
T - Potpuna iskvarenost ljudska (čovjek je nesposoban sam postići spasenje zbog svoje grešnosti koja ga čini potpuno iskvarenim);
U - Bezuvjetan izbor (izbor/predodređenje nije ničim uvjetovano, već je jednostavno stvar Božje suverene odluke);
L - Ograničeno pomirenje (pomirenje između Boga i čovjeka ograničeno je samo na one koje je Bog izabrao i nema karakter univerzalnog/sveopćeg pomirenja – Krist je umro samo za izabrane);
I - Neodoljiva milost (Izabrani se ne mogu suprotstaviti Božjoj milosti);
P - Ustrajnost svetih (Sveti ne mogu izgubiti spasenje odnosno otpasti od milosti).

Ovih pet točaka, poznatih i kao pet točaka kalvinizma, predstavljeni su u određenoj teološkoj literaturi akronimom TULIP (po početnim slovima engleskih riječi kojima započinje svaka od točaka): T – Total Depravity, U – Unconditional Election, L – Limited Atonement, I – Irresitible Grace, P – Perseverance of the Saints. (preuzeto s http://www.kalvinizam.com/)

Zanima me što vi mislite? Slažete li se s ovim točkama reformiranog vjerovanja? Ako se ne slažete s nekom točkom možete li nam pojasniti zašto?

Božji blagoslov,
A

Evo ja se ne slažem sa L i I zato jer ne znam da li negdje u NZ govori o ograničenom pomirenju i isto tako ne nalazim ideju da je milost neodoljiva. Činjenica je da pomirenje postaje djelotvorno i realizira se onda kada osoba orihvati Božju milost, ali smatram da je pogrešno govoriti o ograničenom pomirenju.

Također n erazumijem koncept bezuvjetnog izabranja - u Ef 1 vidimo da smo pozvani i predodređeni - moje je pitanje: da li smo izabrani zato jer smo izabrali Boga, ili smo izabrali Boga zato jer smo izabrani?

Epignosis je napisao/la:

Augustin je napisao/la:Od 1618. do 1619. godine održana je sinoda u Dordrechtu kako bi se definirala reformirana vjerovanja, a koja su došla pod znak pitanja nakon novih ideja Jacobusa Arminiusa. Ovo je temeljnih pet točaka koje su donesena kao odgovor na Arminiusova učenja:

Pet reformiranih točaka (TULIP):
T - Potpuna iskvarenost ljudska (čovjek je nesposoban sam postići spasenje zbog svoje grešnosti koja ga čini potpuno iskvarenim);
U - Bezuvjetan izbor (izbor/predodređenje nije ničim uvjetovano, već je jednostavno stvar Božje suverene odluke);
L - Ograničeno pomirenje (pomirenje između Boga i čovjeka ograničeno je samo na one koje je Bog izabrao i nema karakter univerzalnog/sveopćeg pomirenja – Krist je umro samo za izabrane);
I - Neodoljiva milost (Izabrani se ne mogu suprotstaviti Božjoj milosti);
P - Ustrajnost svetih (Sveti ne mogu izgubiti spasenje odnosno otpasti od milosti).

Ovih pet točaka, poznatih i kao pet točaka kalvinizma, predstavljeni su u određenoj teološkoj literaturi akronimom TULIP (po početnim slovima engleskih riječi kojima započinje svaka od točaka): T – Total Depravity, U – Unconditional Election, L – Limited Atonement, I – Irresitible Grace, P – Perseverance of the Saints. (preuzeto s http://www.kalvinizam.com/)

Zanima me što vi mislite? Slažete li se s ovim točkama reformiranog vjerovanja? Ako se ne slažete s nekom točkom možete li nam pojasniti zašto?

Božji blagoslov,
A

Evo ja se ne slažem sa L i I zato jer ne znam da li negdje u NZ govori o ograničenom pomirenju i isto tako ne nalazim ideju da je milost neodoljiva. Činjenica je da pomirenje postaje djelotvorno i realizira se onda kada osoba orihvati Božju milost, ali smatram da je pogrešno govoriti o ograničenom pomirenju.

Također n erazumijem koncept bezuvjetnog izabranja - u Ef 1 vidimo da smo pozvani i predodređeni - moje je pitanje: da li smo izabrani zato jer smo izabrali Boga, ili smo izabrali Boga zato jer smo izabrani?

Ja verujem da smo izabrani zato što je Bog u svom sve znanju i predznanju znao da ćemo mi to izabranje prihvatiti, pa nas je na tom temelju i predodredio još pre postanka sveta. Dakle Njegov izbor i predoređenje ne utiče na nas da izaberemo, ali On zna da mi hoćemo i znao je to pre nego je i stvorio zemlju, da ćemo mi postojati i da ćemo želeti kada nas dotakne svojom rukom i pruži nam milost da budemo deo Njegove porodice, i predamo svoj život Njemu.
Stoga ako neko odbije milost Božiju nije je odbio zato što ga Bog nije predodredio već ga Bog nije predodredio zato što je znao da će ta osoba odbiti.

Amos vidi ovo:
Koji nas je spasio i pozvao zvanjem svetim, ne po djelima našim, nego po svojoj odluci i milosti, koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena. A sad se je objavila pojavom Spasitelja našega Isusa Krista, koji uništi smrt, a obasja život i neraspadljivost evanđeljem; (2 Tim 1,9-10)

Dakle, po ovome bismo mogli zaključiti da su osobe pozvane da se spase prije nego li su čule evanđelje! Sada možeš razmisliti, ali i svi mi, što je s ljudima koji su čuli evanđelje a ne vjeruju? Što je s teolozima koji odličnu razumiju Pisma ali su ateisti. Možemo li reći da nisu probali vjerovati? Iskreno, sumnjam u to. Pogledajte samo primjere ljudi iz vaših zajednica koji su 'otpali' od vjere, a toliko su se trudili biti dio Crkve. Vidi Rimljane 9,16 (čiji je izbor?)

Epignosis:
Vjerujem da smo odabrani prije stvaranja svijeta, tj. prije nego li smo učinili dobro ili loše, ili bilo koji drugi izbor, a to možemo vidjeti u poslanici Rimljanima 9,11-16

Ovo je sigurna jedna od onih tema gdje ćemo imati različita mišljenja i gdje teško može doći do konsenzusa, no ipak, nije zgorega proučiti ovu problematiku

Augustin je napisao/la:Amos vidi ovo:
Koji nas je spasio i pozvao zvanjem svetim, ne po djelima našim, nego po svojoj odluci i milosti, koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih vremena. A sad se je objavila pojavom Spasitelja našega Isusa Krista, koji uništi smrt, a obasja život i neraspadljivost evanđeljem; (2 Tim 1,9-10)

Dakle, po ovome bismo mogli zaključiti da su osobe pozvane da se spase prije nego li su čule evanđelje!

Čuj ja verujem u predodređenje to nije upitno.Samo sam hteo da objasnim kako se odvija taj proces predodređenja.Ako Bog nebi predodredio niko se nebi spasao, i Bog po svojoj volji predodređuje koga hoće smiluje je se kome hoće otvrdne ga, to nije upitno.Nego ja samo želim da naglasim da to nije neko nasumično loto izvlačenje, nego da postoji nešto što utiče na Boga dok izabira.To nešto je Njegovo predznanje o nama i našem životu koji smo vodili, vodimo i koji ćemo voditi ako nas On dotakne, dali postoji u nama seme Božije ili ne.

Sada možeš razmisliti, ali i svi mi, što je s ljudima koji su čuli evanđelje a ne vjeruju?

Pa ti ljudi nemaju u sebi seme Božije koje može da da po toj vrsti, i uzalud ga zalivamo vodom evanđelja neće nići.

Što je s teolozima koji odličnu razumiju Pisma ali su ateisti. Možemo li reći da nisu probali vjerovati?

Pa pazi motive koji su u srcu samo Bog može da prosudi, Bog odgovara samo iskreno pokajanom srcu.Istinsko pokajanje je najčešće prepreka da ljudi dođu do Boga, njihove predstave koji je to put kojim bi trebali ići.Kao Kain kada je sagradio olta, on je bio religiozan zar ne, ali Bog to nije prihvatio jer je to bio pogrešan pristup.

Iskreno, sumnjam u to. Pogledajte samo primjere ljudi iz vaših zajednica koji su 'otpali' od vjere, a toliko su se trudili biti dio Crkve. Vidi Rimljane 9,16 (čiji je izbor?)

Opet kažem pitanje je motivacije, možda se nama čini da oni žele biti deo Božije porodice no možda se u njihovim srcima krio sasvim dugi motiv, i kada im se to izvuklo iz ruku više nisu imali razloga da budu deo toga. Ljudi nikada ne odpadau od vere, oni samo mogu malo da zalutaju, ili da nikada nisu ni bili deo te vere.