Kršćanski rock ili himne?!

Danas bijesne mnoge rasprave o prihvatljivosti kršćanske rock glazbe u crkvama. Neki opravdavaju korištenje električnih gitara i bubnjeva u crkvi, drugi su protiv te buke u crkvama - radije bi himne i orgulje. Što vi mislite po tom pitanju?

Melito je napisao/la:Danas bijesne mnoge rasprave o prihvatljivosti kršćanske rock glazbe u crkvama. Neki opravdavaju korištenje električnih gitara i bubnjeva u crkvi, drugi su protiv te buke u crkvama - radije bi himne i orgulje. Što vi mislite po tom pitanju?

naravno rock...
nemogu onih operskih himni u katolickoj crkvi,kao da smo na pogrebu...
ali uglavnom,o ukusima se ne raspravlja,mozda neko vise voli himne

Davor je napisao/la:

Melito je napisao/la:Danas bijesne mnoge rasprave o prihvatljivosti kršćanske rock glazbe u crkvama. Neki opravdavaju korištenje električnih gitara i bubnjeva u crkvi, drugi su protiv te buke u crkvama - radije bi himne i orgulje. Što vi mislite po tom pitanju?

naravno rock...
nemogu onih operskih himni u katolickoj crkvi,kao da smo na pogrebu...
ali uglavnom,o ukusima se ne raspravlja,mozda neko vise voli himne

Nije riječ o ukusu, nego o tome da li takvom glazbom slavimo Boga na ispravan način. Kada su puštali miševima rock glazbu oni su se izubijali međusobno. Nisu u pitanju riječi, nego glazba.

Hallo ekipa!Kakve su to primjedbe na kršćanski rock!? Osobno smatram da se bubnjevima,gitarama može i te kako slaviti Gospodina!Stvar je u stavu srca!Šta mislite kako ćemo u vječnosti slaviti Gospodina?Tiho pjevušeći ili gromko pjevajući? Bog je Bog reda a ne nereda ali isto tako vjerujem da je sretan kad ga slavimo svim srcem bez obzira na glasnoću zvuka gitare,bubnjeva ili orgulja.U današnjem svijetu kršćanski rock može poslužiti i kao sredstvo evangelizacije. Koliki su se bivši svjetovni rokeri okrenuli Kristu i odbacili drogu,alkohol...i sada ga slave uz rock obraćeni,promjenjenih života,uma i srca.Zar netko ima hrabrosti reči da njihovo obraćenje nije obraćenje samo zato jer slave uz kršćanski rock?Stav srca je taj koji određuje a ne glasnoća zvuka!Gospodin sa svima vama!

Slažem se s dvije stvari:
1) da Boga treba slaviti i glasnom, vedrom i veselom glazbom, a ne samo polaganom i tišom. Smatram da Boga možemo slaviti na razne načine, kad je u pitanju sviranje i pjevanje.
2) da je najvažnije da volimo Boga i slavimo ga iz dubine svojih srca.

Međutim, smatram da nije svaka vrsta glazbe Bogu ugodna.
Što pod tim mislim? Uzmimo npr. "death metal" - ovaj žanr glazbe u čovjeku izaziva mnoštvo negativnih emocija, duševni nemir, agresivnost, beznađe, itd.

Svatko tko se imalo bavio glazbom dobro zna da je glazba jako moćna stvar koja itekako utječe na čovjeka, na njegove emocije i rasuđivanje. Nije stoga čudo što se pomoću glazbe danas prodaje ama baš sve što možemo zamisliti. Glazba ima veliku moć.

Prema tome, mislim da bi se o rock-glazbi trebalo ipak malo razmisliti. Kakve emocije ta glazba pobuđuje? Kakve poruke ona šalje u našu podsvijest?

Kad je riječ o rockerima koji evangeliziraju preko kršćanskog rocka, moram reći da s tim baš nisam načisto. Uvijek se sjetim jednog zastrašujućeg primjera - grupa U2 je počela kao kršćanska grupa i htjeli su pomoću "kršćanskog rocka" evangelizirati svijet i upoznati ljude s Isusom. Međutim, njihova glazba ih je odvukla od Isusa i oni su sada potpuni ateisti, ako ne i sotonisti.

Nažalost, glazba ima tu moć.
Ne bismo ju smjeli podcjenjivati.

Stoga mislim da je jako bitno kakvoj glazbi se predajemo da utječe na nas.

E,pa da!Zato sam i napisala o stavu srca.Meni odgovaraju sve pjesme koje nisu svjetovne.Death metal je čista svjetovnost.Sam naziv to govori.Stvar je u tome da mene mogu pokrenuti samo pjesme koje govore o Njemu i Riječi. U2 za mene nikada nisu bili istinski kršćanski band ali to je moje mišljenje koje ne mora biti točno.Ako je netko kršćanin ne može ga odvuči rock od Krista,može ga odvuči samo njegova vlastita požuda.
Sotonist ili kršćanin postaješ vlastitim izborom a to je stav srca!Važna je odluka.Ako slavim Boga,slavit ću ga iz dubine srca bez obzira na muziku.Mogu i bez nje. Želim reči:Po meni rock nije problem,već sasvim nešto drugo.Čitala sam toliko o obraćenjima mladih rockera narkomana,pijanica...koji su se okrenuli i izašli iz pakla droge,alkohola i koji danas slave i žive za Gospodina da mi slučaj sa U2 ne znači nikakav dokaz protiv rocka.Death metal nema ni k od kršćanstva zato njegovo spominjanje nije ni važno.Njih nije do obraćenja doveo rock,već Krist.Svjetovnog čovjeka teški rock može pokvariti ali onog koji želi biti kršćanin ili to jeste,ne može nikada.Samo Bog može privući grešnika,a Bog je Svemoguć i ima mnogo načina kako to čini.Ako nešto radimo na silu i van Božje volje to propada 100%(ovo je u vezi evangelizacije)Nisam za takvu vrstu evangelizacije,ali može poslužiti da privuče mlade i izgubljene.No,mi nazovi kršćani i riječ smo Božje oružje u ovom svijetu.

Psalam 81:2-4
"Kliknite Bogu,našoj jakosti,
kličite Bogu Jakovljevu!
Nek zazvuče žice,nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!...

Justin je napisao/la:

Nažalost, glazba ima tu moć.
Ne bismo ju smjeli podcjenjivati.

Stoga mislim da je jako bitno kakvoj glazbi se predajemo da utječe na nas.

Sa ovim se u potpunosti slažem!
Važno je znati kome se predajemo!
Budi blagoslovljen

Lično ne verujem u tako nešto kao Hrišćanski rok. Nažalost veliki broj ljudi danas ne razume o čemu se tu radi. Iako reči imaju oblik pobožnosti sama muzika i ritam roka čini da se ljudi ustvari otvaraju demonskim uticajima a da toga nisu ni svesni. Tu nije u pitanju koje instrumente koristimo već način na koji ih koristimo da bi podstakli ljude da padnu u neku vrstu euforije koja može da se doživi i na rok koncertima. Ono što da tako kažem vodi ljude u tome nisu reči nego ritam i muzika.Kao stari roker i narkoman svestan sam šta je u meni proizvodila ta muzika i tu euforiju koja nema nikakve veze sa Bogom i danas mogu da osetim na žalost u mnogim hrišćanskim pesmama.

No neupućeni u duhovna iskustva kroz muziku to ne mogu da prepoznaju i misle da je ta euforija ustvari dodir Božiji, no nažalost nije. To je samo muzika i njen ritam koji nas uvodi u stanje kada možemo da iskusimo prijatne osećaje i da se veselimo misleći da je to Bog.
Bez osude za braću i sestre koji misle drugačije od mene jer verujem da samo nisu upućeni u to dovoljno i iz tog razloga zastupaju takvu vrstu hrišćanske muzike.

Naravno ne smatram da su himne jedini vid proslavljanja Boga, ako posmatramo Izrael oni su jako veseli i vrlo bučni i koriste različite instrumente ali to nije rok muzika.Rok muzika je dizajnirana tako da uz pomoć melodije i ritma otvori čoveka za delovanje duhovnog demonskog sveta, reči koje oni govore čine samo šlag na torti ali muzika je ta torta.
Zato moj bratski savet je :
Bežite od Hrišćanskog roka !

Mada znam da na ovom forumu imamo brata više nego kompetentnog da nam da odgovor na ovo pitanje, brate Veroljube čekamo te da se uključiš

Komentari u vezi "hrišcanske rok muzike"

Mnogi citaoci se verovatno pitaju da li takozvana "hrišcanska rok muzika" ne predstavlja mogucu alternativu, i da li pored toga nije dobro pomocno sredstvo za evagelizaciju, da bi nehrišcanina "izvela odatle gde se nalazi". Pokušao sam da pokažem kako rok muzika, potpuno nezavisno od teksta pesme, zbog svojih posebnih stilskih elemenata ne može biti vrednosno neutralna. Ona u sebi nosi egzaktni i erotski stimulans, još u svojoj osnovi. Vodi ka pasivnosti duha a sa time i vecoj podložnosti demonskim uticajima.

Biblija na mnogim mestima poziva na trezvenost i budnost (naprimer 1.Petrova 1,13; 5,8; 1.Solunjanima
5,6−8; Marko 13,37). "Hrišcanska rok muzika" jeste lažna metoda. To je prilagoðavanje svetu (Rimljanima 12,2). Ko postane hrišcanin pomocu rok evangelizacije, može steci osecaj, da je hrišcanski život isto tako "roking", "gruv", "kul", "nestalan, nizak i razvratan" poput muzike, koja ga nudi. Osim toga, ima problem da se radikalno odvoji od svog starog života sa svime, šta u to spada. Širenje "evanđelja mira" može doprineti samo muzika mira.

U Filipljanima 4,8−9 su napisani važni kriterijumi za hrišcanski život, koji se moraju i na hrišcansku muziku: "A dalje, braco moja, šta je god istinito, šta je god pošteno, šta je god pravedno, šta je god precisto, šta je god preljubazno, šta je god slavno, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite, što i nauciste, i primiste i custe, i videste u meni, ono cinite, i Bog mira bice
s vama."

Ovo je samo zadnje poglavlje knjižice "Rok muzika" u PDF forumatu koju u cijelosti možete skinuti na ovoj stranici

http://siont.net/u-hristu/pdf/list.php?action=find&key=list&page=4

Tu ćete pronaći i mnoge druge zanimljive knjige. Ako mislite da je kršćanski rock u redu, dobro je ponekada i pročitati što kaže i druga strana.

Trend koji danas postoji u kršćanstvu jest da se uzme neka svjetovna pjesma (bilo da je riječ o rocku, popu, narodnjacima...) i da se samo promijene riječi, izbace psovke, itd. U nekim slučajevima nove riječi čak ni ne spominju Boga ni Isusa, ali ta se pjesma koristi za "slavljenje" Boga.

Međutim, u više navrata sam čuo od ljudi koji su godinama živjeli bez Boga i onda odlučili doći u crkvu i slaviti svetog i uzvišenog Boga, kad su vidjeli i čuli kakva se glazba u crkvi koristi za slavljenje Boga, oni su bili jako razočarani, jer nisu osjetili nikakvu razliku između onoga "vani" i onoga u crkvi.

Htio bih istaknuti nekoliko ključnih stvari kad je u pitanju crkvena glazba:

1) ne može svaka melodija biti prikladna za slavljenje Boga
2) ne može svaka osoba biti prikladna da vodi slavljenje Boga u crkvi
3) "slavljenje" Boga ne možemo odvojiti od "teologije" (govora o Bogu)
4) bez "straha Božjega" nemoguće je ugoditi Bogu
5) moderna svjetovna glazba ne uzdiže čovjeka k Bogu
6) oni kršćani koji tvrde da najviše osjećaju Božju prisutnost samo u onim trenucima kad je tijekom crkvenog slavljenja ritam najjači i glazba najglasnija, najvjerojatnije nisu ni svjesni činjenice da to što oni "osjećaju" uopće nije "Božja prisutnost", nego obične ljudske emocije (slične onima koje bi osjetili i, npr. na koncertu Đorđa Balaševića).

Svaka od ovih točaka bi se mogla proširiti i mogli bismo uzeti mnoge biblijske tekstove koji bi potkrijepili svaku od ovih točaka.

Biblija stavlja izuzetno veliki naglasak na bogoštovlje.
Ova je tema izuzetno važna i trebamo ju shvatiti jako ozbiljno.

Postoje dva važna razloga zbog kojih rok glazba (pa tako i ona kršćnaska), jednako kao i kršćanski "rap" i neki drugi oblici glazbe nisu prihvatljivi duhovnom čovjeku:
1. rock glazba je glazba buntovništva, pobune - i to pobune protiv svih autoriteta: roditelja, društvenih normi, Božje volje, protiv jednostavne pristojnosti i ljudskosti itd. Zato pokušaji da se rock glazbi promijene riječi (kako bi se njima slavilo Boga) podsjeća me na pokušaje tradicionalnih crkvi da poganskim kultovima zamijene samo ime - dok duh poganstva ostaje (npr. u svetkovanju Božića, Uskrsa i dr.) To je samo formalno "pokrštavanje" glazbe. Dok "duh" takve glazbe ostaje buntovan, đavoljski.
2. svaka glazba koja ima jako naglašen ritam - unosi u čovjeka nemir, agresiju, i potiče u njemu "pražnjenje" od "nakupljenih negativnosti" - tako umjesto da glazba bude način izražavanja čovjekove neopterečenosti i mira, ona postaje izražaj čovjekove opterečenosti i nemira.

Zajedničko svoj glazbi su isti akordi i ritam koji može biti ovakav i onakav. Po meni nije problem u vrsti glazbe nego u tome da glazba mora biti "nadahnuta" Duhom da bi bila Bogu ugodna.
Ja sviram gitaru (u zadnje vrijeme počeo električnu) i zbija ne vidim problem ako se glazba izvodi s namjerom da proslavlja Boga, ako se od izvođenja glazbe ne radi show, i ako se pazi da muzika ne zagluši tekst pjesme (što se često zna desiti kod izvođenja pjesama s bubnjevima i e. gitarom), da je to nešto loše ili pogrešno.

Što zbog tradicije, što zbog svoje savjesti ljudi ne vole ovo ili ono, ali smatram da Bogu ne smeta nijedan instrument ili ritam.

Epignosis je napisao/la:Zajedničko svoj glazbi su isti akordi i ritam koji može biti ovakav i onakav. Po meni nije problem u vrsti glazbe nego u tome da glazba mora biti "nadahnuta" Duhom da bi bila Bogu ugodna.
Ja sviram gitaru (u zadnje vrijeme počeo električnu) i zbija ne vidim problem ako se glazba izvodi s namjerom da proslavlja Boga, ako se od izvođenja glazbe ne radi show, i ako se pazi da muzika ne zagluši tekst pjesme (što se često zna desiti kod izvođenja pjesama s bubnjevima i e. gitarom), da je to nešto loše ili pogrešno.

Što zbog tradicije, što zbog svoje savjesti ljudi ne vole ovo ili ono, ali smatram da Bogu ne smeta nijedan instrument ili ritam.

Ne znam jesam li te ispravno razumio. Želiš li reći da uopće nije bitno kakav ritam i melodija se koristi, koji žanr glazbe se koristi, nego je samo bitno da ta glazba bude "nadahnuta" Duhom (što to znači i znači li to da svaka glazba može biti nadahnuta Duhom?), da se ne radi "show" i da muzika ne zagluši tekst pjesme (pod ovim vjerojatno podrazumijevaš da muzika ne bude preglasna?)?

Što to znači da "Bogu ne smeta ni jedan instrument ili ritam"? Znači li to da bismo mogli pozvati Marilyna Mansona da ima svoj koncert na našem bogoslužju? Ili, ako njegova glazba nije "nadahnuta", možda bismo mi mogli tu njegovu glazbu izvesti na "nadahnut" način (jer, rekao si da svaka glazba može biti nadahnuta..)? Naravno, promijenit ćemo riječi pjesama , ostavit ćemo samo ritam i melodiju.

Justin - glazba je za mene poput matematike jer ima svoaj pravila (ograničena je brojem akorda kao i time koji akord sviraš nakon određenog akorda) ritmom, itd. i ne mislim da postoji određeni ritam , žanr ili akord koji Bog ne voli ili preferira.
Masu kršćanskih pjesama koje mi sviramo ritmički i gledano po akordima je već netko negdje odsvirao, samo su dodane drugačije riječi i melodija pjevanja je promijenjena. Npr. strofe iz Bože tebi pjevam ja (Lord I lift Your NAme on High) imaju isti ritam i akorde kao Dylanova "Knock, Knock, Knocking on the Heaven's Door."

Nisam rekao da bi trebali uzeti sotonističku ili svjetovnu muziku i izvoditi je na nadahnuti način ili zvati bilo koga da vodi slavljenje na bogoslužju, ali budući da je sve stvoreno za Boga i pripada njemu, ako netko drugi ispjeva na G D C akordina sotonsku opjesmu ja ne vidim razloga zašto ja na G D C akordima ne bih mogao napsaiti pjesmu kojom slavim Boga. Isto tako, ne vidim razloga zašto Bogu ne bi bio ugodan ritam makedosnke narodne glazbe, židovske ili ritam skladbe tipa George Handle-ove The Messiah.

Evo, nadam se da sam pojasnio...

Malo si pojasnio, ali još uvijek mi se činiš malo kontradiktoran samome sebi, jer prvo kažeš da ne postoji žanr glazbe, ritam, ni melodija koju Bog ne voli, a onda kažeš da ne bismo trebali uzimati svjetovnu ili sotonističku glazbu i izvoditi je u crkvama. Dakle, ipak postoji glazba koju Bog ne voli?

Justin je napisao/la:Malo si pojasnio, ali još uvijek mi se činiš malo kontradiktoran samome sebi, jer prvo kažeš da ne postoji žanr glazbe, ritam, ni melodija koju Bog ne voli, a onda kažeš da ne bismo trebali uzimati svjetovnu ili sotonističku glazbu i izvoditi je u crkvama. Dakle, ipak postoji glazba koju Bog ne voli?

Ne, nisam kontradiktoran samome sebi jer sam od prvog posta tvrdio da nije problem u ovom ili onom ritmu ili melodiji, nego u nadahnutosti (iliti što se s tom glazbom želi postići - koji je izvor te glazbe i njezina svrha).
Meni nije cilj sad prekopirati muziku od nekog benda, ali ako napišem pjesmu koja podsjeća na neku svjetovnu pjesmu (po melodiji ili akordima) ili uzmem ritam koji je sličan ili isti kao neka svjetovna pjesma, pa neću tu pjesmu nesvirati zato jer "vuče" na ovaj ili onaj bend. Ako sviraš neki instrument onda razumiješ o čemu ti govorim. Imaš "milijon" pjesama koje imaju isti krug akorda i ritam, pa čak i melodiju, ali nisu sve pjesme napisane s istim nadahnućem i svrhom - ja tu radim razliku, a ne u ovom "tehničkom" dijelu.

Pozdrav starim drugarima.

Ja smatram da je bitna razlika i u tom tehničkom delu, ali držim da je ovo što je Epignosis sada napisao, malo važnije. Ne znam, tako mi se čini.

P.S. Nisam mogao odoliti a da se ne javim starim drugarima...

Pozdrav, druže

Smatram da je glazba moćna i da stimulira emocije i um. Prema tome, ako se na bogoslužju koristi glazba koja stimulira romantične emocije, tada je to po meni čudno, jer prema Bogu ne trebamo osjećati emocije kao prema svom bračnom partneru... to su neka moja razmišljanja...

Rock and roll ( ljuljanje i valjanje, kotrljanje ) je došao na scenu početkom pedesetih. Sam naziv te vrste glazbenog pravca je lansirao jedan tadašnji glazbeni urednik na radiju ( možda nisam dobro napisao glazbeni urednik, danas bi se rekao D.J. ).
Naziv je dao posluživši se sa crnačkim žargonom koja glasi: " bludničiti na zadnjem sjedalu auta " - ljuljaj i valjalj.
E sad, kako se kome taj koncept uklapa u kršćanstvo, ne bih komentirao.
Poznato je da ta vrsta glazbe izaziva eufoliju, potiče lučenje nekih hormona, čak dovodi i do određene ovisnosti ( zato je što jače, glasnije, -to bolje ).
Vrste muzike itekako utječu na mozak i doživljaj, zato npr. u vojsci postoje marševi a ne idu u borbu sa romantičnom glazbom.

Evo zanimljiv video što se tiče ove teme...

http://vimeo.com/5439320

Justin je napisao/la:Pozdrav, druže

Smatram da je glazba moćna i da stimulira emocije i um. Prema tome, ako se na bogoslužju koristi glazba koja stimulira romantične emocije, tada je to po meni čudno, jer prema Bogu ne trebamo osjećati emocije kao prema svom bračnom partneru... to su neka moja razmišljanja...

Di si pajtaš?

Pa gle - ja se u potpunosti slažem sa tobom. Jedino ne vidim granicu kod muzike koja stimuliše "romantične emocije." Ko će povući tu granicu? Ok, siguran sam da postoje određeni kriterijumi šta je duhovna muzika a šta nije, i u okviru njih imamo prava nešto birati a nešto ne (ipak su ukusi različiti, zar ne), no - opet se pitam di je ta razlika? Ti si dao neki kriterijum, ali mislim da je on malo ograničen, jer pojam "romantične emocije" može da nam se jako razlikuje. Npr., nego organski ne podnosi gospel muziku, smatra je čak sotonskom, dok mene ona zaista približava Bogu, bar ja tako osećam.

Ko je u pravu, ja ili oni koji tu muziku smatraju neduhovnom i sličnom?

Halo svima. Da se predstavim. Zovem se Dojcin Zivadinovic. Zavrsavam doktorat iz Crkvene Povjesti na Sveucilistu Andrews. Rodom sam iz Pule i poznajem mnoge na ovom forumu. Melito me vec tjednima moli da se ukljucim na ovu temu. Imao sam iskustva sa CCM (Contemporary Christian Music) i bio sam voda Praise Bendova po Americi i Francuskoj. Nedavno sam dosao do spoznaje nekih principa krscanske muzike koje su promijenile moj stav prema muzici i posebno bogosluzbenoj muzici. Ta saznanja su promijenila kompletnu krvnu sliku moje duhovnosti i ispravila ne samo "inappropriate" stav prema muzici i bogosluzju nego cijeli sistem teologije iz koje CCM proizlazi. Do novih saznanja sam dosao kroz proucavanje 1. Biblije 2. spisa Ellen White 3.znanstvenih istrazivanja sa Harvarda i Barkeleya koja su ispitala djelovanje agresivnog repetitivno-sinkopatskog rock udarca bubnja na hipofizu, neurone i frontalni rezanj mozga.

Prvo da se zahvalim Melitu sto je podigao ovaj sajt i forum na kojem mozemo razmjenjivati misljenja. Nevoljko ulazim u rasprave ovakvog tipa jer se sjecam da sam se i sam uzasavao likova koji su mi govorili da muzika koju sam slusao nije bila ugodna Bogu. Godinama sam se borio protiv njihovih argumenata protiv Krscanske rock muzike. Osobno sam slusao Krscanski rock, pop, regge, r&b, punk, tecno, dance, hip-hop i ostale oblike Krscanske Muzike. Na svom kompjuteru sam imao 40 GB Odabranih pjesame Moderne Krscanske Muzike. Imao sam masu i masu diskusija o muzici sa ljudima koji su me pokusali "preobratiti" ali uzalud sve dok nisam naisao na dvd-ove od Briana Neumanna o Muzici. Ono sto je on u 5 predavanja iznio je promijenilo ne samo moj stav o muzici nego cijeli smjer moje duhovnosti i mog zivota. Umijesto da trosim rijeci molio bih vas da pogledate svih 5 predavanja pa nakon toga mozemo nastaviti sa razgovorom.

Peace and Blessings from Our Lord Jesus Christ

http://amazingdiscoveries.tv/search/

" Bog je razveselio naše srce kroz svog ljubljenog sina kojeg je dao da nas izbavi od grijeha, smrti i đavla. Onaj tko ovo ozbiljno vjeruje neće propustiti pjevati o tome radosno i sa zadovoljstvom, kako bi i drugi to čuli i prihvatili.
Da je pjevanje duhovnih pjesama dobro i Bogu ugodno, bilo je jasno već prvim kršćanima. I pavao je zapovjedio učenicima u Kolossi da od srca pjevaju psalme i duhovne pjesme ( Kol. 3,16 ), kako bi se na taj način širila riječ Božja i kršćanski nauk. Zato sam i ja uz pomoć drugih, koji se u to bolje razumiju od mene, sakupio neke duhovne pjesme kako bi se proširilo sveto evanđelje koje se propovijeda po milosti Božjoj.
Neka Krist bude naš hvalospjev!"
Martin Luther

Dojcin, hvala za link, ali taj me link nije odveo direktno na video. Ali ipak sam pronašao video, predavanje od Briana Neumanna o muzici, a ovo je link:
http://amazingdiscoveries.tv/media/446/401F-496K/

Ne znam jesi li ovo predavanje imao na umu? Čini mi se da na toj web-stranici ima više njegovih predavanja?

Da svih pet su na toj stranici koju sam poslao. Mozes poceti sa prvim itd. Blessings