Kršćanski rock ili himne?!

ups. izgleda da se ovaj sajt stalno mijenja.

Mislio sam na ovu stranicu.

http://amazingdiscoveries.tv/c/88/Music/

ok drago mi je da ima raznih misljenja ali mislim da se sa "ispravnim stavom" ili "srcem" ili cak "duhom" moze tesko definirati sto se desava tjekom slavljenja. ja se bavim glazbom od uvijek - na puno nacina da sad tu ne pisem rezime al mislim da je vazno uociti ulogu glazbe i pjevanja u ljudskom drustvu i zapitati se da li krscanska zajednica djeli slicno iskustvo tjekom slavljenja. etno i folk glazba su imali jako vazno drustveno mjesto i tu se stvarao jedan kolektivni moment zajednice (to je bilo prije post-modernisticke navale individualizma) i sto je bilo bitno u tom momentu - postizao se osjecaj "dobrog-zivljenja" i kolektivnog biila u nekoj zajednici.

To i nije potpuno lose - dapace i u nebu se na uzvisenijem i neusporedivo jasnijem nacinu ostvaruje bogata punina Bozje prisutnosti, gdje Bozja priroda definira postojanje svega sto jest i svih bica koja su u nebu. - zapravo etno glazbi fali "Bog" u sredistu, Bozja priroda kao priroda tog drustvenog momenta... no da ne filozofiram - meni se cini da je pitanje "svjetovna"-ili-ne-glazba poprilično generalno pitanje jer iako "worship" u svojoj ideji i svojim tekstovima jasno salje poruku "Bog je ovdje" i "slavimo Boga" mislim da se dosta toga desava u praksi - medju ljudima koji slave sto nije u potpunosti slobodno tjelesnosti. - kad vidim ljude kako stoje rasirenih ruku u nekoj lezernijoj emotivnoj "ekstazi" dok pjesma svira - ili cak dok su nabrijani i krenu sa "sad-cemo-nesto-zaprasiti" stavom - pitam se da li to znaci da su se stvarno klanjali Bogu? koja je poanta njihovog angazmana dok pjevaju? sto je punina motivacije u momentu njihovog ulaska u slavljenje?

Bog je sigurno dolazi do svojih ljubljenih dok ga slavimo i cesto on preuzme svoju djecu kao "kvocka pilice" - i bez obzira na prtljagu koju mi donosimo sa sobom unese nas u svoju prirodu - no moje osobno misljenje je da tjelesnost nije samo u stilu glazbe - da li to bio "folk" ili "rock" ili bilo kaj - uvijek postoji opasnost da glazba postane tjelesna ako ljudi gledaju na sebe - ili jedan na drugoga - ako im je cilj nekakvo ostvarivanje kolektivnog momenta ili fokus na vlastito ostvarenje - ako im Bog stvarno na licu mjesta nije ispred njih kome se oni klanjaju i koga slave... eto nesto mojih misli...

Po meni - teški metalci ne slave Boga, čak i ako imaju pjesme Božjeg sadržaja.
Zbog toga jer svojim ponašanjem i izgledom idu prema sotonistima.
Ali, neki imaju jako lijepe, predivne sentiše.
Ali, 1 pjesma ne opravdava ostalo.
Ako ja na samo 1 dan operem kosu, to ne znači da je ona stalno čista.
Tehno, mislim da bi se svi složili, nije za slavljenje.
Ne smetaju me instrumenti raznorazni, dapače.

Smeta me što se za neke dane u godini kada neki slave neke dane,
skladaju pjesme vjerskog karaktera,
a izvode ih poznati ljudi estrade
koji su svaki dan na svim žutim stranama
zbog svog nemoralnog, preljubničkog, delikventnog,.......... ponašanja.
Pjevajući te pjesme, a znajući tko je izvođač,
i da se taj nije obratio, već nastavlja svoj nemoralni život,
koga mi slavimo?
Boga ili idola?

Na nekim slavljenjima po Crkvama,
izvođači počinju ritmički ponavljati neke stihove,
jako puno puta.
Zna se da to dovodi do hipnotičkog transa.
Tako su i pogani, vračevi padali u trans za svoje idole.
To treba izbjegavati i upozoravati na to.