Ateizam i Kršćanstvo

Kako ubijediti jednog ateistu da vjeruje u Boga? Ja, iskreno rečeno baš i nemam iskustva po tom pitanju, jer većina ljudi u nešto vjeruje. Kakvo je vaše iskustvo dijaloga s jednim ateistom?

Evo jedan zanimljiv citat moga prijateljs s drugog forum glede ateista i onih koji vjeruju u Boga


Ateizam je trendovski hobi ,posebno na internetu.
Isto kao što je i samozvano propovjedništvo i apologetika bilo kojeg svjetonazora zapravo najčešće ubijanje vremena dokonih ljudi.

Od Dawkinska su besmisleniji jedino oni koji troše vrijeme na kilometarske postove u kojima ga kao "pobijaju".

Onaj kojeg ne možemo pojmiti, Gospod, je odavno van naših pokušaja opisa.Odavno je postalo smiješno i braniti ime Gospodnje od ograničenih umova "velikih" spisatelja.

Taština je prava riječ za cjelokupnu polemiku, ali šta bi se onda raspravljalo po ovom i sličnim forumima odn.podforumima...
Većina polemičara ionako ne traži pouku već liječi frustracije uzrokovane nerazumjevanjem Knjige ili frustracije svakodnevnoga života...

Ja ateistu nikad ne ubjeđujem da Bog postoji, jer je to logički nonsens i verbalna besmislica.
Samo pokušavam da čujem razumne kritike i prijedloge o svom ličnom manifestovanju vjere, jer u crkvama odavno vlada duh Potemkinovih sela, nasmijanih lica, propovjednika u odjelima, uvaženih biskupa, čuvenih imama u džamijama itd itd...

Ateisti su zapravo, nesvjesno najčešće, jedini glas razuma koji rastura žabokrečinu i učmalost konzervativnih i licemjernih kršćanskih zajednica.

Osobno mi je drago , kao kršćaninu, kad vidim da neki debeljuškasti pastor ili velečasni, zapjenjeno komentira i protestira povodom neke ,da prostite ......, brojnih umjetnika i kritičara Matere Crkve.

Još su bizarniji islamski aktivisti koji pale i verbalno napadaju raznorazne parodičare, pa im čak i glavni jezuita Njemačke(zaboravih ime ozbiljnog čike aristokratske pojave, imao je znakovitu izjavu prije pola godine u FAZ-u), odaje priznanje za držanje ugleda vjere.

Nama kršćanima treba zakačiti jedan Feral tribune, kao kamen na leđa, jer nas jedino parodiranje vraća u tešku i nemilosrdnu stvarnost pokvarenog i ciničnog svijeta čiji smo dio.

Gledajući ove harizmatske kreature svih velikih religija, od Sudca Koji lipti KRv, preko vaskolikih Preosveštenih supersvetaca i čuvara Vere&nacije, do cirkusa koji sprovode opskurni vehabijski šejhovi po Sarajevu i superstar islamskog modernog propovjedanja hafiz Bugari....vidim obilje materijala za našu braću ateiste, i želim im plodan i uspješan rad uz što više humora.

A Gospod odnekud uvijek posmatra i garant se čudi kako smo revni dok "branimo Boga"...a On sam...pa sumnjam da je stvorio nekoga ko bi mu mogao biti suparnik i da se bilo koga boji.

Ja sam ateist i drago mi je što postoji ova tema.

Definicija: Ateizam je nevjerovanje u postojanje boga ili bogova. A - teizam, negacija teizma.

Pošto si ateist sigurno si čuo za profesora Anthonya Flew, vrlo obrazovanog čovjeka. Inače je bio veliki ateista, no na kraju je postao teist. Tražeći ovu temu naišao sam na predavanja na srpskom jeziku, no gledajući ovo predavanje, došlo je do prekida uvijek na istom mjestu. Pa probaj pogledati možda kod tebe bude bolje. Isto ću postaviti jedan video s youtube, a tiče se ove velike vijesti.

http://www.svetlostistine.org/Videoteka/Default.html

https://www.youtube.com/watch?v=X1e4FUhfHiU

Znam za njega.

AOF je napisao/la:Znam za njega.

E onda istraži razloge zašto je tako jedan veliki ateist postao teist. Tko zna, možda ti argumenti i tebe potaknu na razmišljanje

Melito je napisao/la:
E onda istraži razloge zašto je tako jedan veliki ateist postao teist. Tko zna, možda ti argumenti i tebe potaknu na razmišljanje

Misliš da nisam razmišljao o tome? Znam uglavnom o svim bitnijim religijama sve što treba znati. Niti jedna me nije zadovoljila. Ne možeš me preobratiti da vjerujem u neku religiju koja je kontradiktorna i koja se ne slaže sa mojim razumom.
Što sam stariji, to je moj ateizam jači.

Mi kršćani bar imamo nadu u Kristov ponovni dolazak i uskrsnuće za razliku od vas ateista. Onda živi ovaj život kako umiješ i znaš. Jedi, pij, uživaj, ionako je jedan život, poslije njega nema ništa.

AOF je napisao/la:

Melito je napisao/la:
E onda istraži razloge zašto je tako jedan veliki ateist postao teist. Tko zna, možda ti argumenti i tebe potaknu na razmišljanje

Misliš da nisam razmišljao o tome? Znam uglavnom o svim bitnijim religijama sve što treba znati. Niti jedna me nije zadovoljila. Ne možeš me preobratiti da vjerujem u neku religiju koja je kontradiktorna i koja se ne slaže sa mojim razumom.
Što sam stariji, to je moj ateizam jači.

Prijatelju,znas koji je tvoj problem?
Ti trazis boga koji ce biti u skladu sa tvojim prohtjevima,sa tvojim uslovima.Sve se mijenja,samo Bog uvijek ostaje isti.

Jel ti razum kaze da je sve postalo samo od sebe?

Melito je napisao/la:Mi kršćani bar imamo nadu u Kristov ponovni dolazak i uskrsnuće za razliku od vas ateista. Onda živi ovaj život kako umiješ i znaš. Jedi, pij, uživaj, ionako je jedan život, poslije njega nema ništa.

Ako vjeruješ i ako to daje smisao tvom životu, onda dobro. Ne vidim zašto bi ja trebao uživati u životu, znam da je život samo jedan ali ja osobno nisam baš oduševljen pa i ne mogu uživati u njemu.
Problem vas vjernika je to što mislite da svi ateisti moraju biti hedonisti, moraju uživati u nekakvim avanturama jer kao treba iskoristiti vrijeme....uopće nije tako. Ja osobno živim dosta povučeno.

Davor je napisao/la:
Prijatelju,znas koji je tvoj problem?
Ti trazis boga koji ce biti u skladu sa tvojim prohtjevima,sa tvojim uslovima.Sve se mijenja,samo Bog uvijek ostaje isti.

Jel ti razum kaze da je sve postalo samo od sebe?

Tražim Boga koji će biti Bog. A ne nekoga koji ima negativne ljudske osobine poput ljubomore, agresivnost.....To mi više izgleda kao nešto što su ljudi izmislili. Jer sumnjam da bi netko tko je stvorio sve što postoji imao takve osobine. I sumnjam da bi njegov nauk sadržavao kontradiktornosti. Bio bi jasan da je ispravan.

Razum mi kaže da treba istraživati svijet oko sebe. Nisam nikad rekao da je sve nastalo od sebe. Niti vidim kakve to ima veze sa ateizmom. Napisao sam već, "prvi uzrok" ne mora imati svijest i inteligenciju.
A ako i ima, što bi bilo dobro, ne mora značiti da se objavio u svijetu.

AOF je napisao/la:

Melito je napisao/la:Mi kršćani bar imamo nadu u Kristov ponovni dolazak i uskrsnuće za razliku od vas ateista. Onda živi ovaj život kako umiješ i znaš. Jedi, pij, uživaj, ionako je jedan život, poslije njega nema ništa.

Ako vjeruješ i ako to daje smisao tvom životu, onda dobro. Ne vidim zašto bi ja trebao uživati u životu, znam da je život samo jedan ali ja osobno nisam baš oduševljen pa i ne mogu uživati u njemu.
Problem vas vjernika je to što mislite da svi ateisti moraju biti hedonisti, moraju uživati u nekakvim avanturama jer kao treba iskoristiti vrijeme....uopće nije tako. Ja osobno živim dosta povučeno.

Ako ne ide razumom, probaj empirijom. Čitao sam nedavno na facebooku o nekom ribaru koji je pecajući na Neretvi pao u vodu, koja ga je odvlačila u jedan vir iz kojeg nema izlaza. Prije toga je mislim bio u dodiru s kršćanima (on je bio musliman). U tom trenutku je se već opraštao sa svojom obitelji. Ali se onda sjetio Isusovog imena i dozvao ga. Odjedanput se pojavila neka grana, na koju se uhvatio i nekako uspio izvući van. Naravno tamo gdje on trebao završiti, završila je ova grana. Sada ga više ništa ne može razdvojiti od Isusa Krista.

Ne kažem da ti sada moraš zazivati Krista, ali jednostavno razgovaraj s Bogom, Bože ako postojiš objavi mi se. Da, sjetio sam se drugog istinitog događaja. Jednog su francuza ganjali njemački vojnici za vrijeme drugog svjetskog rata. Ovaj je pobjegao u jednu špilju i izrekao molitvu: "Bože ako me sada spasiš, služit ću ti cijeloga života". Odjedanput se pojavio pauk na ulazu u špilju i počeo praviti mrežu. A on će na to: "Bože, ja te molim da me spasiš a ti mi poslao ovog pauka". No, desilo se da je ovaj pauk ispleo mrežu i kad su došli vojnici rekli su: "Ovdje nema nikoga" i otišli. Taj je čovjek postao pastor, propovijednik, jer je obećao Bogu ako ga spasi, da će mu cijelog života služiti.

Ima tisuće istinitih priča ovakvih i sličnih koje govore o uplitu Boga u čovjekov život.

Melito je napisao/la:
Ako ne ide razumom, probaj empirijom. Čitao sam nedavno na facebooku o nekom ribaru koji je pecajući na Neretvi pao u vodu, koja ga je odvlačila u jedan vir iz kojeg nema izlaza. Prije toga je mislim bio u dodiru s kršćanima (on je bio musliman). U tom trenutku je se već opraštao sa svojom obitelji. Ali se onda sjetio Isusovog imena i dozvao ga. Odjedanput se pojavila neka grana, na koju se uhvatio i nekako uspio izvući van. Naravno tamo gdje on trebao završiti, završila je ova grana. Sada ga više ništa ne može razdvojiti od Isusa Krista.

Ne kažem da ti sada moraš zazivati Krista, ali jednostavno razgovaraj s Bogom, Bože ako postojiš objavi mi se. Da, sjetio sam se drugog istinitog događaja. Jednog su francuza ganjali njemački vojnici za vrijeme drugog svjetskog rata. Ovaj je pobjegao u jednu špilju i izrekao molitvu: "Bože ako me sada spasiš, služit ću ti cijeloga života". Odjedanput se pojavio pauk na ulazu u špilju i počeo praviti mrežu. A on će na to: "Bože, ja te molim da me spasiš a ti mi poslao ovog pauka". No, desilo se da je ovaj pauk ispleo mrežu i kad su došli vojnici rekli su: "Ovdje nema nikoga" i otišli. Taj je čovjek postao pastor, propovijednik, jer je obećao Bogu ako ga spasi, da će mu cijelog života služiti.

Ima tisuće istinitih priča ovakvih i sličnih koje govore o uplitu Boga u čovjekov život.

Poznate su mi takve priče, ali ne mogu ih shvatiti kao dokaze. U svakoj religiji imaš takve priče. Samo što su likovi drugačiji. Neko tvrdi da ga je Isus spasio, neko Allah, neko Krišna, Buda....Ja sam poznavao čovjeka koji je bio član Hare Krišna sekte. Za njega je Krišna spasitelj i on mu je smisao života. On se njemu moli i vjeruje da mu Krišna uslišava molitve. On je jednako uvjeren da je u pravu kao i ti. I svaka religija tvrdi da ima ispravan put a da su svi ostali u zabludi. Kome vjerovati? Moj odgovor je - nikome. Pričao sam sa dosta ljudi o tome i shvatio sam da nisu ništa pametniji od mene. Čak sam se neugodno iznenadio kad sam shvatio da ni sami nisu sigurni u što vjeruju i kad ih malo detaljnije ispituješ postaju agresivni. Ljudi mjenjaju religije. Muslimani prelaze na kršćanstvo, kršćani na islam, hinduisti na islam, budisti na kršćanstvo...imaš svakakve kombinacije. I opet, svi su uvjereni da su vidjeli Božji znak, da im se Bog obratio.....Također svi imaju priče o čudesnim ozdravljenjima, vizijama, čudima, pojavama na nebu, svemiru...Vjeruj mi, sve sam to već čuo.

Da, ti ljudi koje spominješ tvrde da ih je Bog spasio, ali što je sa miljunima ljudi čije molitve nisu uslišane? Što je sa onom djecom koju zlostavljaju roditelji, učitelji, svećenici? Možeš misliti koliko oni mole, ali ništa se ne dogodi. Što je sa djecom koja se rode sa raznim deformacijama ili umiru od najgorih bolesti? Za njih nema pomoći. Ja mislim da je slučajnost ovo što se ovim ljudima koje spominješ dogodilo. Jer da je ovo istina onda bi se samo ljudima koji se mole kršćanskom Bogu događale ovakve stvari, a to nije tako. Događa se pripadnicima raznih religija. Što to znači. Po meni - ništa posebno. Imali su sreće.

Baš sam na youtubeu i na raznim internetskim portalima gledao i slušao vijesti kako raste broj muslimana u Europi. Muslimani na to gledaju kao na Božji znak - znak da je Islam prava religija. Za kršćane je to opasnost. To zna, možda dođe do sukoba između muslimana i kršćana. Čak mislim da će se to i dogoditi. Pogotovo ako uzmemo u obzir da i Biblija i Kuran govore o Sudnjem danu, velikim bitkama....radikalniji vjernici među kršćanima i muslimanima mogu to protumačiti na način da Bog želi veliki rat. I onda smo svi u opasnosti. A zbog čega? Zbog razlika u vjerovanju. Koliko su se tek katolici i protestanti klali u povijesti. A pazi, to su pripadnici jedne religije - kršćanstva. A ubijali su se zbog različitog tumačenja Biblije. Nevjerojatno je koliko su ljudi nerazumni.

Napisao sam jedan dijalog između svećenika i ateista pa ga možda stavim ovdje kasnije ako nekoga zanima.

AOF je napisao/la:

Melito je napisao/la:
Ako ne ide razumom, probaj empirijom. Čitao sam nedavno na facebooku o nekom ribaru koji je pecajući na Neretvi pao u vodu, koja ga je odvlačila u jedan vir iz kojeg nema izlaza. Prije toga je mislim bio u dodiru s kršćanima (on je bio musliman). U tom trenutku je se već opraštao sa svojom obitelji. Ali se onda sjetio Isusovog imena i dozvao ga. Odjedanput se pojavila neka grana, na koju se uhvatio i nekako uspio izvući van. Naravno tamo gdje on trebao završiti, završila je ova grana. Sada ga više ništa ne može razdvojiti od Isusa Krista.

Ne kažem da ti sada moraš zazivati Krista, ali jednostavno razgovaraj s Bogom, Bože ako postojiš objavi mi se. Da, sjetio sam se drugog istinitog događaja. Jednog su francuza ganjali njemački vojnici za vrijeme drugog svjetskog rata. Ovaj je pobjegao u jednu špilju i izrekao molitvu: "Bože ako me sada spasiš, služit ću ti cijeloga života". Odjedanput se pojavio pauk na ulazu u špilju i počeo praviti mrežu. A on će na to: "Bože, ja te molim da me spasiš a ti mi poslao ovog pauka". No, desilo se da je ovaj pauk ispleo mrežu i kad su došli vojnici rekli su: "Ovdje nema nikoga" i otišli. Taj je čovjek postao pastor, propovijednik, jer je obećao Bogu ako ga spasi, da će mu cijelog života služiti.

Ima tisuće istinitih priča ovakvih i sličnih koje govore o uplitu Boga u čovjekov život.

Poznate su mi takve priče, ali ne mogu ih shvatiti kao dokaze. U svakoj religiji imaš takve priče. Samo što su likovi drugačiji. Neko tvrdi da ga je Isus spasio, neko Allah, neko Krišna, Buda....Ja sam poznavao čovjeka koji je bio član Hare Krišna sekte. Za njega je Krišna spasitelj i on mu je smisao života. On se njemu moli i vjeruje da mu Krišna uslišava molitve. On je jednako uvjeren da je u pravu kao i ti. I svaka religija tvrdi da ima ispravan put a da su svi ostali u zabludi. Kome vjerovati? Moj odgovor je - nikome. Pričao sam sa dosta ljudi o tome i shvatio sam da nisu ništa pametniji od mene. Čak sam se neugodno iznenadio kad sam shvatio da ni sami nisu sigurni u što vjeruju i kad ih malo detaljnije ispituješ postaju agresivni. Ljudi mjenjaju religije. Muslimani prelaze na kršćanstvo, kršćani na islam, hinduisti na islam, budisti na kršćanstvo...imaš svakakve kombinacije. I opet, svi su uvjereni da su vidjeli Božji znak, da im se Bog obratio.....Također svi imaju priče o čudesnim ozdravljenjima, vizijama, čudima, pojavama na nebu, svemiru...Vjeruj mi, sve sam to već čuo.

Da, ti ljudi koje spominješ tvrde da ih je Bog spasio, ali što je sa miljunima ljudi čije molitve nisu uslišane? Što je sa onom djecom koju zlostavljaju roditelji, učitelji, svećenici? Možeš misliti koliko oni mole, ali ništa se ne dogodi. Što je sa djecom koja se rode sa raznim deformacijama ili umiru od najgorih bolesti? Za njih nema pomoći. Ja mislim da je slučajnost ovo što se ovim ljudima koje spominješ dogodilo. Jer da je ovo istina onda bi se samo ljudima koji se mole kršćanskom Bogu događale ovakve stvari, a to nije tako. Događa se pripadnicima raznih religija. Što to znači. Po meni - ništa posebno. Imali su sreće.

Baš sam na youtubeu i na raznim internetskim portalima gledao i slušao vijesti kako raste broj muslimana u Europi. Muslimani na to gledaju kao na Božji znak - znak da je Islam prava religija. Za kršćane je to opasnost. To zna, možda dođe do sukoba između muslimana i kršćana. Čak mislim da će se to i dogoditi. Pogotovo ako uzmemo u obzir da i Biblija i Kuran govore o Sudnjem danu, velikim bitkama....radikalniji vjernici među kršćanima i muslimanima mogu to protumačiti na način da Bog želi veliki rat. I onda smo svi u opasnosti. A zbog čega? Zbog razlika u vjerovanju. Koliko su se tek katolici i protestanti klali u povijesti. A pazi, to su pripadnici jedne religije - kršćanstva. A ubijali su se zbog različitog tumačenja Biblije. Nevjerojatno je koliko su ljudi nerazumni.

Religija je covjekov put da dopre do Boga,
a u Evanđelju Bog traži čovjeka.

Pazi,ja se ne smatram krscaninom.Ne,nikako.
Nego se smatram ISUSOVIM SLJEDBENIKOM,jer se mnogi
ljudi smatraju krscanima samo zato sto mole na javnim
mjestima,idu u crkvu itd. a biti ISUSOV SLJEDBENIK
znaci zivjeti Evanđelje...

Ispricat cu ti jednu pricu...
Jedan covjek je isao na sisanje u frizerski salon.I onako je razgovarao sa frizerom.I izmedju ostalog dotakli su se teme o Bogu.Frizer je poceo govorit kako Bog ne postoji,da postoji ne bi bilo boli,patnje ratova itd. I covjek nije htio da ista drugo govori da ne bi izasla rasprava.I kada je zavrsio sisanje,covjek je platio i izasao napolje.Kada je izasao ugledao je mnoge ljude neosisane,neobrijane itd. I covjek se vratio u salon i rekao frizeru : "Ne postoje frizeri" Ovaj odgovara : "Kako ne postoje?" Covjek : "Pa pogledaj sve te ljude napolju neosisane,neobrijane..." Frizer kaze: "Pa nisam ja kriv sto ne dolaze meni."
Tako je isto i sa Bogom,ljudi ne traze Boga i zato ne nalaze odgovor na svoja pitanja i ne nalaze utjehu.

Davor je napisao/la:
Religija je covjekov put da dopre do Boga,
a u Evanđelju Bog traži čovjeka.

Pazi,ja se ne smatram krscaninom.Ne,nikako.
Nego se smatram ISUSOVIM SLJEDBENIKOM,jer se mnogi
ljudi smatraju krscanima samo zato sto mole na javnim
mjestima,idu u crkvu itd. a biti ISUSOV SLJEDBENIK
znaci zivjeti Evanđelje...

Ispricat cu ti jednu pricu...
Jedan covjek je isao na sisanje u frizerski salon.I onako je razgovarao sa frizerom.I izmedju ostalog dotakli su se teme o Bogu.Frizer je poceo govorit kako Bog ne postoji,da postoji ne bi bilo boli,patnje ratova itd. I covjek nije htio da ista drugo govori da ne bi izasla rasprava.I kada je zavrsio sisanje,covjek je platio i izasao napolje.Kada je izasao ugledao je mnoge ljude neosisane,neobrijane itd. I covjek se vratio u salon i rekao frizeru : "Ne postoje frizeri" Ovaj odgovara : "Kako ne postoje?" Covjek : "Pa pogledaj sve te ljude napolju neosisane,neobrijane..." Frizer kaze: "Pa nisam ja kriv sto ne dolaze meni."
Tako je isto i sa Bogom,ljudi ne traze Boga i zato ne nalaze odgovor na svoja pitanja i ne nalaze utjehu.

Kako ne traže Boga? Naravno da ga traže. Samo se neki razočaraju. Ima dosta takvih priča, ljudi prelaze sa jedne vjere na drugu. I kome bi ja trebao vjerovati?

Možda mnogi ljudi ne traže Boga, ili ne znaju gdje da ga traže, ali jedna stvar je sigurna: Bog traži čovjeka.
Zašto? Zato što ga voli i želi ostvariti pomirenje sa svojom zalutalom djecom i želi vječno biti s njima u jednoj velikoj obitelji.
Ova čežnja za povratkom kući u Očev dom je najdublja čežnja koja postoji u srcu svakog čovjeka, bio on ateist, agnostik ili vjernik, ili pak nešto četvrto.

Justin je napisao/la:Možda mnogi ljudi ne traže Boga, ili ne znaju gdje da ga traže, ali jedna stvar je sigurna: Bog traži čovjeka.
Zašto? Zato što ga voli i želi ostvariti pomirenje sa svojom zalutalom djecom i želi vječno biti s njima u jednoj velikoj obitelji.
Ova čežnja za povratkom kući u Očev dom je najdublja čežnja koja postoji u srcu svakog čovjeka, bio on ateist, agnostik ili vjernik, ili pak nešto četvrto.

Što to znači "ne znaju gdje da ga traže"? Ja sam ga tražio u svim vjerama i opet ništa. A čitanje knjiga o znanosti i psihologiji mi je objasnilo kako vjera nastaje kod ljudi. Najkraće rečeno - obrambeni mehanizam. Kad čitaš svete knjige vidiš da su ljudi stvorili Boga na svoju sliku.

Mislim da nema potrebe čitati ne znam koliko svetih knjiga ili istraživati sve religije svijeta, da bi se pronašlo Boga. Kao što sam rekao, Bog traži svakog čovjeka. Budući da je On naš Stvoritelj i održavatelj našeg života, On je itekako blizu svakome od nas.
U Bibliji je Bog obećao: Tražit ćete me i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim. Ja imam dobre naume za vas, da vam dam budućnost i nadu. (Jeremija 13. poglavlje).

Mislim da je vjera u Boga prvenstveno osobna stvar svakog čovjeka.

Kako traži svakog čovjeka?

Pa, ja sam samo ljudsko biće i nemam baš detaljni uvid u sve Božje metode traženja čovjeka i pokušavanja uspostavljanja zajednice s njim

Ali ono što na temelju Biblije i osobnog iskustva mogu reći jest da Bog neizmjerno voli ljude. Da bi im omogućio spasenje - život u zajednici s Njim - bio je spreman ići toliko daleko koliko je god mogao. Budući da je On i naš Stvoritelj, On može govoriti našem srcu preko savjesti, preko prirode koju je stvorio (o ovim stvarima je pisao apostol Pavao u poslanici Rimljanima), preko posebnih iskustava (čak i čuda u nekim slučajevima), preko drugih ljudi, preko svoje pisane i izgovorene riječi (tu sad dolazimo do problema koja je od tih "svetih knjiga" doista ona koju je Bog ostavio ljudima kao svoju objavu/otkrivenje)...

Ja vjerujem, a i osobno sam iskusio u životu da sve što je u ovom svijetu dobro, dolazi od Boga (tako nešto je rekao i apostol Jakov). Ako slijedimo "moralni zakon" koji je Bog upisao u naša srca, svakako ćemo ići prema Bogu. Možda su neki ljudi puno bliži Bogu nego što i sami misle. Ja u svom životu znam da kada slijedim Božja moralna načela osjećam puno veći mir i sređenost, nego kada ih ne slijedim. Vjerujem da "prirodni zakoni" nisu nastali slučajno, kao što ni jedan zakon ne nastaje slučajno, nego postoji nekakav zakonodavac, nekakav um iza toga, koji je sve tako uredio. Isto tako i "moralni zakon". Ako poštujemo te zakone, mi poštujemo ustvari "Božje zakone", bili mi toga svjesni ili ne...

Malo sam se raspisao, nadam se da nisam skrenuo s teme...

Ja ne vjerujem da je neki um stvorio prirodne zakone. Teško mi je vjerovati u tako nešto. Čak i kad bi našao dokaze za to, to svejedno ne bi značilo da je neka posebna vjera (kršćanstvo, islam, hinduizam) ispravna.

Onda još postoji i problem zla u svijetu na koji niti jedan teolog nije dao dobar odgovor.

Što se tiče morala, ako netko čini dobra djela samo zbog straha od pakla ili od uništenja onda ta osoba nije moralna jer gleda samo svoju korist.

Potpuno se slažem da je jako licemjerno truditi se biti moralan, ili biti "religiozan", radi nekakve osobne koristi. Tu licemjernost je i Bog osudio u Bibliji. Smatram da Bog zna tko Njega stvarno voli i poštuje i tko je iskren u svom nastojanju da bude na ispravnom putu, a tko ne.

Što se tiče toga tko je stvorio prirodne zakone, mislim da uopće ne trebamo diskutirati o takvim temama, jer nitko od nas u to nema uvida. Međutim, činjenica je da ti zakoni postoje i ono što je bila moja poanta jest da vjerujem da ako te zakone poštujemo, time se približavamo Bogu, bili mi toga svjesni, ili ne.

Što se tiče problema zla u svijetu, to je jedna posebna i široka tema (ne znam imamo li na forumu taj topic).

Ok, tu se ne slažemo, ja ne vidim kakve veze imaju prirodni zakoni sa Bogom, ali ok....

Kršćanstvo kao religija mi je odbojna zbog toga što se sve svodi na ovo: vjeruj u Boga ili ćeš patiti vječno ( ili biti uništen, u što vjeruju adventisti)

Ja tu ne vidim nešto dobro i pravedno. Meni to zvuči kao ideologija. Jasno su mi vjernici dali do znanja kako će čak i oni koji ne vjeruju u Boga (iako su bili dobri u životu) biti kažnjeni. Kako se to uklapa u teoriju o pravednom Bogu? Neki čak vjeruju da je Bog odredio tko će u pakao a tko neće, dakle nema ni slobodne volje. A da ne spominjem kako neki smatraju kako će kršćani koji tumače Bibliju na drugačiji način također biti kažnjeni....Pogledaj kako su se protestanti i katolici ubijali tijekom povijesti. Koja je korist od toga? Zbog čega su ljudi umirali? Zbog razlika u tumačenju istog teksta.

Vjera za mene nije ništa drugo do evolucijskog mehanizma koji se razvio da bi ljude utješio od straha od smrti. Raznolikost i kontradiktornost raznih religija mi dokazuje kako su upravo one djelo ljudi a ne nekog nadnaravnog bića.

Ako krenemo od pretpostavke da je Bog stvorio prirodne i moralne zakone, tada poštivanjem tih zakona mi poštujemo samog Boga, možda ni ne znajući.

Upravo zbog toga se nikako ne slažem s vjernicima koji su ti rekli da će i oni koji nisu upoznali istinu o Bogu ili koji ne vjeruju u tu istinu, ili koji vjeruju nešto krivo, biti zasigurno uništeni. Kao što sam rekao, Bog neizmjerno voli i želi spasiti sve ljude. Meni osobno nije cilj "ne biti uništen", niti se bojim uništenja. Moj motiv za vjeru u Boga jest ljubav prema Njemu i povjerenje u Njega, jer sam u svom životu iskusio da je On doista naš Otac pun ljubavi.

Strašno je kako su se kršćani ponašali kroz povijest. Ali ja vjerujem da samo pripadanje nekoj zajednici ili organizaciji ne znači da je osoba doista upoznala Boga. Kao što sam rekao, mislim da je vjera prvenstveno osobna stvar između Boga i pojedinca.